No trenutni austrijski kancelar isto tako čini sve da tu ovisnost Austrije od Rusije gurne pod tepih. Tako je prošlog decembra izjavio kako je njegova zemlja „smanjila ovisnost od ruskog plina sa 80 posto na početku rata Rusije protiv Ukrajine na 20 posto". To je zapravo bilo istinito, ali samo u trenutku kad je Nehammer to i izjavio: u pokušaju iznude dodatnih ustupaka je Rusija doista i Austriji smanjila isporuku plina, ali nakon toga se isporuka nastavila i trenutno ruski plin pokriva 60 posto potrošnje Austrijanaca.
Lijepe riječi i gola istina
Wolfgang Müller iz Instituta za povijest istočne Europe na univerzitetu u Beču stoga sažima žalosni bilans: „Ovisnost Austrije o plinu iz Rusije se od početka rata nije bitno smanjila, usprkos svim političkim najavama."
Dok je jedna Njemačka u međuvremenu uspjela gotovo dvije trećine plina koje je trošila i koji je dolazio iz Rusije svesti praktično na nulu, Austrijanci i dalje uredno plaćaju u Putinovu državnu blagajnu. Müller ukazuje kako je to Putinu „korisno" iz barem dva razloga: „Najprije, tako je Austrija ovisna pa tako i izložena ucjenama". A onda je tu i novac koji „naravno teče i u blagajnu ratnog agresora."
Od početka napada na Ukrajinu je tako Austrija uplatila na račun Gazproma oko 7 milijardi eura. To se ne čini mnogo obzirom na oko 390 milijardi prihoda koje je Moskva u tom razdoblju zaradila od svoje nafte i plina, ali to ne zvuči tako beznačajno kad Müller to preračuna na razmjerno malen broj stanovnika Austrije. To onda ispada 590 eura po glavi stanovnika za rusku ratnu mašineriju i što je „nekoliko puta više što dajemo agresoru od onoga što dajemo žrtvama".
Ples ministrice s gostom iz Kremlja
Jer nije sporno kako Beč pomaže i Ukrajini: tu je i oko jedna milijarda novčane pomoći, pomoć izbjeglicama od rata i mnogo toga drugog koliko pomaže, još uvijek formalno vojno neutralna Austrija. Isto tako nije pravedno i sadašnjeg kancelara nazivati „Putinovim korisnim idiotom", jer svi ugovori su sklopljeni prije njegovog mandata. Ključna osoba je tu svakako bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl – također iz ÖVP – na čijoj je svadbi prije pet godina osobno Putin bio počasni gost, a sad se pak čuje kako namjerava preseliti u Rusiju i raditi za svog „dobrog prijatelja" u Kremlju.
U tom dobu je djelomice državni austrijski koncern OMV i sklopio s Rusijom sporazum o isporuci plina, doduše pod nešto povoljnijoj cijeni, ali s klauzulom „Take-or-Pay". Drugim riječima, čak i ako Austrija neće uzeti dogovorenih šest milijardi kubičnih metara plina godišnje, usprkos tome ona to mora platiti. Taj ugovor je i produžen 2018. – Putin se zbog toga potrudio i osobno prisustvovati potpisivanju i sastati se sa svojim partnerom, kancelarom Kurzom, što znači da je on na snazi još 17 godina, sve do godine 2040.
Analitičar odnosa na istoku Europe iz Beča priznaje ovom austrijskom kancelaru kako se trudi ispraviti stvari i kako je „promijenio rječnik" kad je riječ o Rusiji, ali činjenica ostaje: Austrija ostaje ovisna o ruskom plinu – i o onome što će joj Moskva naložiti da bi ga dobila.