Nakon što su prekinuli opskrbu prirodnim plinom Evropi, u znak osvete za zapadne sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu u februaru 2022., Moskva i mediji koji podržavaju Kremlj, gotovo su radosno predviđali da će Evropa, bez blagonaklonosti ruske opskrbe plinom, postati pustoš mračnih, ledenih gradova. Evropljani će biti sretni ako se u svojim krevetima ne smrznu do smrti.
No dok su cijene energije naglo porasle, Unija se nije smrznula, čemu je pripomogla i relativno blaga zima, piše Radio Slobodna Evropa.
Kako bi se nosili sa nedostatkom ruskog plina tokom hladnijih mjeseci i do kraja 2023., EU je napravila zalihe; povećan je uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), uglavnom iz Sjedinjenih Država; a potrošači su potaknuti da smanje potrošnju i poboljšaju učinkovitost. Također se pojačalo oslanjanje na obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca.
"Evropska unija je postigla nevjerojatan napredak od februara 2022. kako bi smanjila svoju ovisnost o uvozu plina iz ruskih plinovoda", rekao je za RSE/RL Akos Losz, viši naučni saradnik pri Centru za globalnu energetsku politiku Univerziteta Columbia u New Yorku.
To je, kažu stručnjaci, dobro za dugoročnu energetsku sigurnost EU-a, no potpuno isključivanje Rusije iz energetske računice bit će mnogo teže postići u podijeljenoj EU, gdje zemlje ne samo da imaju vrlo različite energetske potrebe, već i vrlo različite odnose s Kremljom.
"Preostale tokove teže je smanjiti zbog kombinacije geografskih uvjeta, ugovornih obveza i, u nekim slučajevima, političke primjerenosti", kaže Losz.
U vrijeme kada je Moskva pokrenula invaziju na Ukrajinu, EU je po pitanju plina uveliko ovisila o Rusiji.
Sveukupno, Rusija je osiguravala više od 40 posto uvoza plina u EU, opskrbljujući od 95 posto plina u Mađarskoj do deset posto plina u Španiji 2021., prema podacima službenog ureda za statistiku Eurostat.
Međutim, najveći neto uvoznik ruskog plina u EU bila je Njemačka sa 55 milijardi kubnih metara u 2021., što je činilo više od 65 posto uvoza plina u zemlju.
Prije invazije očekivalo se da će se izvoz ruskog plina u EU zapravo povećati sa skorim završetkom novog plinovoda Sjevernog toka 2.
Kao i njegov prethodnik Sjeverni tok 1, novi plinovod je izgrađen za transport plina iz Rusije u Njemačku ispod Baltičkog mora, a finansirali su ga ruski državni Gazprom i druge evropske energetske kompanije.
Upozorenja o geopolitičkim rizicima pretjerane ovisnosti o ruskom plinu unutar Unije su uglavnom prošla nezapaženo.
"[Rusija] uvijek koristi energiju kao sredstvo ucjenjivanja", rekao je za RSE/RL Philipp Lausberg, analitičar Centra za evropsku politiku sa sjedištem u Briselu. "Ovo je očito najmoćnije oružje koje imaju."
Ukrajina je predobro znala kako ta "ucjena" funkcioniše, budući da je Moskva desetljećima redovito pribjegavala zatvaranju slavina u svojim prepirkama s Kijevom.
Manje ruta za ruski plin
Uvoz ruskog plina u EU sada je smanjen za otprilike jednu trećinu u poređenju prije ruske invazije na Ukrajinu. Prema podacima Eurostata, u trećem kvartalu 2021. 39 posto plina u EU dolazilo je iz Rusije. Dvije godine kasnije, u trećem tromjesečju 2023., taj je iznos smanjen na 12 posto.
Ovo smanjenje djelimično je bilo iz nužde, budući da je Rusija jednostrano prekinula dotok pojedinim evropskim mušterijama, što je dovelo do rekordnih cijena plina. Među njima su bile Bugarska, Poljska, Finska i Holandija, koje su odbile plaćati plin u rubljama, uslov nametnut "neprijateljskim zemljama", koje su obično plaćale u dolarima ili eurima, kao način da zaobiđu zapadne financijske sankcije protiv Centralne banke Rusije.
Moskva je 31. avgusta 2022. obustavila isporuke Evropi kroz Sjeverni tok 1 zbog, kako su rekli zbog, trodnevnog rutinskog održavanja. Plinovod nije u funkciji od tada.
Tri glavne rute za isporuku ruskog plina u Uniju su zatvorene od 2022. godine.
U maju prošle godine, ukrajinski operater plinskog transportnog sustava proglasio je "višu silu" (force majeure), klauzulu koja se primjenjuje pri nepredvidivim okolnostima, rekavši da više nemaju operativni nadzor nad infrastrukturom na teritoriji koji je okupirala Rusija. Zaustavili su tranzitne tokove kroz Sohranivku, jednu od dvije ulazne tačke ruskog plina u Ukrajinu.
Plinovod Yamal-Europe, zajednički rusko-bjelorusko-poljski projekt koji je isporučivao plin iz Rusije u Poljsku i Njemačku, također je u maju iste godine prestao raditi nakon što je Moskva zaustavila dotok u Poljsku i sankcionirala kompaniju koja posjeduje poljski dio plinovoda. Poljska sada koristi svoj dio plinovoda za uvoz plina iz Njemačke.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Berlin je stavio na čekanje potvrđivanje plinovoda Sjeverni tok 2, koji još nije počeo sa isporukom plina u Njemačku.
Eksplozije koje su se dogodile u septembru 2022. uništile dijelove Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2 čime su plinovodi postali neoprativni. Stručnjaci su zaključili da su eksplozije bile sabotaže, iako odvojenim istragama nije utvrđeno ništa o počiniteljima.
To znači da su isporuke ruskog plina u Evropu trenutno ograničene na dvije rute: prva kroz evropski dio Turskog toka, zajedničkog projekta Gazproma i Turske koji prevozi plin iz Rusije u Tursku ispod Crnog mora, a zatim dalje u srednju i jugoistočnu Evropu; drugi preko Ukrajine preko ulazne tačke Sudzha na granici s Rusijom.
Dodatno, ukupna potrošnja prirodnog plina u EU smanjena je za gotovo 18 posto, kao dio napora cijelog bloka da se opskrba energijom diverzifikuje, poveća učinkovitost i ulaže u obnovljive izvore.
Unija se kroz plan REPowerEU obvezala da će okončati ovisnost o uvozu ruskih fosilnih goriva do 2027. i, prema Evropskoj komisiji, na putu je da ispuni taj cilj.
Zaustavljanje ukrajinskih tokova
Zalihe ruskog plina mogle bi se dodatno smanjiti narednih godina, budući da se ionako ograničeni tranzit plina kroz Ukrajinu možda neće nastaviti nakon decembra 2024. Trenutni ugovor Rusije s Ukrajinom ističe, a i Kijev i Moskva su signalizirali da ga ne planiraju produžavati.
Iako to ne znači automatski da će tokovi kroz Ukrajinu potpuno prestati od januara 2025., malo je vjerojatno da će se količine nastaviti na sadašnjim nivoima. Ukrajinski tranzitni koridor "teoretski bi mogao funkcionisati" na temelju kratkoročnih kapaciteta od 2025. nadalje, rekao je energetski stručnjak Losz. Ali "to bi zahtijevalo osnovni nivo povjerenja i radnog odnosa između uključenih kompanija, a toga je ovih dana vrlo malo."
Zaustavljanje preostalih tokova plina kroz Ukrajinu uticalo bi na nekoliko evropskih zemalja koje još uvijek dobijaju ruski plin ovim tranzitnim koridorom. Među njima je i Austrija, koja je prije invazije gotovo 80 posto plina dobivala iz Rusije.
Austrijska energetska kompanija OMV ima dugoročni ugovor o opskrbi sa ruskim Gazpromom koji vrijedi do 2040. godine, a isporuke stižu preko Ukrajine. Šef OMV-a, Alfred Stern, rekao je u julu za londonski Financial Timesu da će nastaviti uzimati plin sve dok ga Gazprom nastavi isporučivati.
Slovačka, Italija i Hrvatska također dobivaju ruski plin kroz ukrajinske tranzitne rute prema dugoročnim ugovorima s Gazpromom, navode iz Centra za globalnu energetsku politiku.
Te zemlje, kaže Loszu "imaju više nego dovoljno uvoznih kapaciteta da dovedu alternativne zalihe", iako bi one dolazile "po višoj cijeni i kroz komplikovanije tranzitne rute".
Moldavija koja je kandidatkinja za članstvo u EU bi vjerojatno mogla proći gore sa iznenadnim prekidom dotoka plina iz Ukrajine. Dok Gazprom opskrbljuje plinom samo odcijepljenu regiju Pridnjestrovje koju podržava Rusija, Moldavija kupuje značajan udio električne energije iz te regije. Iznenadni prekid isporuke plina mogao bi velik dio zemlje ostaviti bez struje.
U intervjuu za RSE/RL u oktobru, predsjednica Moldavije Maia Sandu rekla je ova zemlja sada gradi direktni visokonaponski priključak za uvoz električne energije iz Rumunije i omogućila zemlji da bude "potpuno neovisna". Očekuje se da će dalekovod biti gotov prije 2025. godine.
Teško je odustati
Potpuno suzdržavanje od ruskog plina neće biti lako za EU i očekuje se da će se ruski tokovi nastaviti barem neko vrijeme.
Lausberg iz Evropskog političkog centra primijetio je da dok su se neke zemlje "značajno odvojile od Rusije kada je u pitanju energija", druge, poput Mađarske, Slovačke, Austrije i Srbije, još uvijek ovise o ruskom plinu i nisu spremne odustati od toga i iz ekonomskih i iz političkih razloga.
Turski tok je primjer za to. Evropski dio plinovoda, koji koristi novu i postojeću infrastrukturu, transportuje plin dalje u Evropsku uniju preko Bugarske. Iako je Moskva jednostrano zaustavila isporuke Bugarskoj u aprilu 2022., a Gazprom je rekao da nije primio uplate u rubljama kako je traženo, Turski tok nastavlja opskrbljivati Srbiju, Mađarsku, Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i Grčku kroz svoju mrežu plinovoda.
"Neke zemlje u srednjoj i istočnoj Evropi, naročito Mađarska, pokušavaju zadržati bliske veze s Putinom", kaže Lausberg, "i spremne su se duže oslanjati na uvoz ruskog plina jer ga vide kao politički korisnog, kao alat u svojim igrama između EU i Rusije koji se može koristiti za pregovaranje.
Mađarska, koja je bila najjači saveznik Rusije u EU, većinu prirodnog plina dobiva iz Rusije. Vlada premijera Victora Orbana je 2021. dogovorila 15-godišnji ugovor, prema kojem bi Gazprom isporučivao 4,5 milijardi kubnih metara prirodnog plina u Mađarsku godišnje, preko Turskog toka i Ukrajine.
Nakon što je Rusija započela invaziju, Budimpešta je potpisala novi ugovor s Moskvom za dodatne količine ruskog plina. Većina isporuka, 3,5 milijardi kubnih metara od ukupno 4,5 milijardi prema dugoročnom ugovoru plus dodatne količine, dolazi kroz Turski tok, a manji dio se isporučuje kroz Ukrajinu.
Ne čini se da Mađarska želi uskoro zaustaviti te isporuke plina. Bugarska je u oktobru uvela porez na tranzit ruskog plina u iznosu od 20 leva (10,80 USD) po megavat-satu. Sofija kaže da im je cilj da Gazpromu bude manje isplativ prevoz plina preko Bugarske, kako bi smanjila dobit koja ide u ratnu škrinju Kremlja, kao i ovisnost regije o ruskoj energiji.
Mađarska je uzvratila udarac, zaprijetivši vetom na ulazak Bugarske u Šengen zonu, osim ako ne ukine tranzitnu naknadu za ruski plin. Bugarska je popustila, a parlament je izglasao ukidanje poreza. Beograd je također zaprijetio da će reagovati na potez Sofije, rekavši da je usmjeren protiv Mađarske i Srbije, koje također uvoze većinu svog plina iz Rusije preko Bugarske prema dugoročnom ugovoru s Gazpromom koji vrijedi do 2025. godine.
Ljutite reakcije nisu bile motivirane samo potencijalnim uticajem na cijenu, već i "percipiranim rizikom za sigurnost isporuke", kaže Losz. "I Mađarska i Srbija vide ruski plin kao temelj svoje energetske sigurnosti, bez obzira na geopolitičke posljedice, i dobivaju plin pod vrlo povoljnim uslovima u poređenju sa alternativama", dodao je.
LNG faktor
Dok se uvoz ruskog plina putem plinovoda u EU smanjio od februara 2022., Rusija je povećala izvoz LNG-a u u Uniju u odnosu na predratne razine. Prema podacima Eurostata, Sjedinjene Države su tokom 2023. Evropskoj uniji isporučile većinu LNG-a (40 posto), a slijede ih Rusija i Katar, koji imaju tržišni udio od oko 13 posto.
Uvoz ruskog LNG-a, koji nije predmet sankcija EU-a, uglavnom putem tankera, skočio je 40 posto u razdoblju između januara i jula 2023. u poređenju sa prijeratnim razinama, navodi se u izvještaju organizacije Global Witness iz avgusta. "Zemlje EU sada kupuju većinu isporuke[plinom] Rusije, podupirući jedan od najvažnijih izvora prihoda Kremlja", navodi se u izvještaju.
Dio LNG-a, međutim, otprema se dalje na druga tržišta, dio u Evropsku uniju, navodi se u junskom izvještaju bugarskog Centra za proučavanje demokratije.
Bugarska je, na primjer, indirektno kupila ruski LNG, koji je prvenstveno bio namijenjen grčkim kompanijama koje imaju dugoročni ugovor sa Gazpromom. Još jedan primjer je Njemačka, koja je u prva tri mjeseca 2023. primila 23 posto prirodnog plina iz Belgije. Tokom istog vremenskog razdoblja, prema izvještaju Centra za proučavanje demokratije, Belgija je uvezla 60 posto LNG-a iz Rusije.
U godišnjem izvještaju o energetskom stanju Unije iz oktobru, Evropska komisija je priznala povećanje uvoza ruskog LNG-a, ali je rekla da "to predstavlja vrlo mali dio ukupnog uvoza plina".
Kako navodi Losz, te će se isporuke vjerojatno nastaviti osim ako EU ne uvede veleprodajnu zabranu uvoza ruskog LNG-a. U julu su ukrajinski klimatski aktivisti lobirali kod Evropske komisije, pozivajući na potpunu zabranu uvoza ruskog LNG-a u EU. Međutim, u septembru je Španija, koja predsjeda EU-om do kraja 2023. i najveći je potrošač ruskog LNG-a u bloku, izjavila da nema kratkoročnog plana za zabranu uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina.
Uprkos tome što je EU značajno smanjila uvoz ruskog plina, stručnjaci kažu da je malo vjerojatno da će blok moći u potpunosti zamijeniti Rusiju kao dobavljača. Jedan od razloga zašto će neke evropske zemlje i dalje imati interes za opskrbu ruskim plinom, kaže Lausberg, jest taj što "mnoge od tih zemalja nemaju izlaz na more. Za njih je mnogo teže doći do LNG plina. A drugi razlog je taj što je ruski plin još uvijek relativno jeftin."
"Hitnost da se ide na nulu donekle se smanjila i očekujem da će trebati duže od ciljnog datuma 2027. prema REPowerEU planu da se ruski plin potpuno ukloni iz EU" kaže Losz. Međutim, napominje da je trenutni nivo ovisnosti o ruskom plinu "mnogo podnošljiviji" nego ranije.
"Ovisnost o ruskom plinu više nije prijetnja koja uništava ekonomiju za EU kao što je bila ne tako davno."