Prirodni gas tj. putevi cjevovodnih projekata crtaju novu gasnu kartu Evrope i svaka zemlja nastoji da obezbjedi svoje mjesto na tim putevima. Ne radi se ovdje samo o zaradi na tranzitu gasa već se radi o energentu koji ima svoju budućnost …
Piše : Almir Bećarević, savjetnik direktora BH GASA
1.) Projekat TANAP
Dvostruki cjevovod promjera je 36 inča, a cijeli TANAP dugačak je 1.850 kilometara. Godišnji kapacitet TANAP-a, prva faza, iznosit će 16 milijardi Sm3, od toga Turska će koristiti 6 milijardi Sm3 dok će preostalih 10 milijardi Sm3 biti isporučivano evropskom tržištu. Druga faza je povećanje kapaciteta TANAP-a na 31 milijardu Sm3 do 2026. godine. Gas iz Azerbejdžana i alternativa ruskom gasu. Vrijednost projekta 11 milijardi USD.
Početak rada 12. juni 2018. godine.
2.) Projekat TURSKI TOK
U izgradnji su dvije linije promjera 32 inča, dužina podmorskog dijela je 910 kilometara, a kopnenog 180 kilometara. Svaka linija imat će kapacitet po 15,75 milijardi Sm3 (ukupno 31 milijarda Sm3), od toga za Tursko tržište je namjenjena prva linija dok je druga linija namijenjena južnoj i jugoistočnoj Evropi. Gas iz Rusije. Vrijednost projekta 11,4 milijarde USD.
Početak rada 2019. godina
3.) Projekat SJEVERNI TOK 2.
U izgradnji su dvije linije promjera 48 inča, dužina gasovoda je 1.200 kilometara. Ukupni kapacitet gasovoda je 55 milijardi Sm3. Gas iz Rusije. Vrijednost projekta 10-11 milijardi USD. Gasovod namijenjen evropskom tržištu, procjena za 26 miliona kućanstava.
Početak rada 2019. godina.
4.) TERMINAL KRK
U trenutnoj fazi su raspisani tenderi za zakup kapaciteta terminala. Kapacitet Terminala Krk je 2,6 milijardi Sm3. Gas iz USA, Katara... Vrijednost projekta 360 miliona EUR-a. Terminal namijenjen evropskom tržištu prvenstveno Hrvatskoj, Mađarskoj, BiH, Austriji...
Početak rada 2019. godina?
Ukupni kapacitet svih navedenih projekata je cca 120 milijardi Sm3. Vrijednost projekata cca 34 milijarde USD. Projekti TANAP i Terminal KRK imaju za cilj diverzifikaciju izvora snabdjevanja, a projekti SJEVERNI TOK 2 i TURSKI TOK imaju za cilj sigurnost snabdjevanja Evrope ruskim gasom posebno u slučaju obustave transport ruskog gasa preko Ukrajine. U osnovi, svi navedeni projekti su od koristi za EU i za krajnje kupce gasa mada ne podržavaju svi ravnomjerno ove projekte u EU. Raznolika je lepeza zemalja koje pojedine projekte jako podržavaju u odnosu na one koji ne gledaju blagonaklono na neke od njih. Zemlje koje će imati najviše koristi od realizacije ovh projekata su Turska i Njemačka. Najveću štetu će pretrpiti Ukrajina.
Kakve koristi bi mogle imati bivše jugoslovenske države odnosno zemlje regije od ovih projekata?
Prva na listi je i najveću korist može ostvariti Srbija. Projekat TURSKI TOK treba da ima svoj nastavak prema evropskim kupcima i trenutno se odvija utrka pojedinih zemalja da krak TURSKOG TOKA ide preko neke od zemalja koje lobiraju za izgradnju kraka. Trenutno, najveće šanse imaju Bugarska i Srbija i stoga ne ćudi lobiranje predsjednika ove dvije države da obezbjede svojim zemljema status gasnih tranzitnih zemalja. U svemu ovome ne mali utjecaj ima i Turska, te stoga ne ćudi da lobiranja, za sticanje tranzitne zemlje, idu i prema predsjedniku Turske. Korist od izgradnje kraka preko Bugarske i Srbije bi imale i Mađarska, BiH, Austrija, Hrvatska... Ovdje posebno mislim na nesigurnost nastavka transporta gasa preko Ukrajine nakon 2019. godine, te se stoga transportni put ruskog gasa mora obezbjediti i za zemlje koje se uglavnom/isključivo snabdjevaju transportnim putem preko Ukrajine.
Korist od TANAPA za regiju je, isto tako, nemjerljiva ako se nastavi gradnja odvojka TAP. Nastavak TAP podrazumjeva projekat IAP i korist je za sve zemlje bivše Jugoslavije. Ono što je neshvatljivo kod projekta IAP je to da Energetska zajednica nije ovaj projekat proglasila od interesa za EZ i sada je ovaj projekat u nekoj čudnoj fazi hibernacije. Potrebne studije su urađene, ali zanemarivanje projekta je toliko da sve više dolazi do upitnosti njegove izgradnje. Projekat IAP je jedini cjevovodni projekat za južnu i jugoistočnu Evropu koji znači diverzifikaciju izvora snabdjevanja i uloga svih zemalja bi se trebala pojačati kako bi ovaj projekat zaživio.
TERMINAL KRK je projekat diverzifikacije izvora snabdjevanja i korist od ovog projekta je nemjerljiva, ali je svoj prvi fijako doživio zatvaranjem Open season za zakup kapaciteta. Na tender za zakup kapaciteta terminala gotovo se niko nije prijavio i postavlja se pitanje, zašto?
Hrvatska je malo prije nego je dala snažan vjetar projektu TERMINAL KRK posmatrala zaključenje desetogodišnjeg ugovora sa Gazpromom o isporuci 1,0 milijardi Sm3 godišnje. Istovremeno, Mađarski predsjednik je objavio da njegova zemlja planira gasnu interkonekciju sa Rumunijom i da planira kupovati 5,0 milijardi Sm3 godišnje sa rumunskih nalazišta prirodnog gasa. Mađarska, a to se nadala Hrvatska, je trebala biti glavni korisnik gasnog terminala tako da je u jeku tenderske procedure zakupa ovo bio jak udarac za proceduru zakupa. Pored toga, Mađarska očekuje da će nastavak TURSKOG TOKA ići preko Srbije i stoga su se kompanije radije prijavile na Open season za zakup kapaciteta na interkonekcijskoj tački između Srbije i Mađarske. Puko posmatranje Hrvatske politike i javnosti na zaključenje desetogodišnjeg ugovora sa Gazpromom joj se obilo o glavu i šlag je došao iz Mađarske. Raspisan je ponovni Open season i vidjećemo da li će biti bilo kakvog interesa jer, ponavljam, predjednici država Mađarske, Srbije, Bugarske grozničavo lobiraju za projekte koje bi obezbjedile ovim zemljeme sigurnost snabdjevanja, ne mareći previše za diverzifikaciju izvora, ali niti je i ne isključuju. Bosna i Hercegovina podržava izgradnju TERMINALA KRK, ali nije takav potrošač da odredi budućnost terminala tj. Hrvatska i tu pravi, po meni, grešku jer zadržava neprihvatljivo visoke tarife na interkonekcijskim tačkama.
Sjeverni tok 2. je projekat dovoljno geografski daleko od naših zemalja, ali u slučaju obustave transporta gasa preko Ukrajine i on može biti od značaja za naša područja u budućnosti.
Prirodni gas tj. putevi cjevovodnih projekata crtaju novu gasnu kartu Evrope i svaka zemlja nastoji da obezbjedi svoje mjesto na tim putevima. Ne radi se ovdje samo o zaradi na tranzitu gasa već se radi o energentu koji ima svoju budućnost i stoga svoju primjenu u gotovo svim industrijskim sferama kao i u kućanstvima. Njegova cijena oscilira, kao i nafte, ali kako se niko nije odrekao nafte tako neće niti prirodnog gasa. Uvijek će biti kupaca koji mogu platiti gas tj. cijena može odrediti potrošnju, ali ona ne dovodi do trajnog odustajanja od ovog energenta jer izvoz ruskog gasa iz godine u godinu samo raste, a vrijednost navedenih projekata je takva da garantuje budućnost prirodnog gasa.
(Energetika.ba)