Protiv te odluke Mađarska je pokrenula postupak pred Evropskim sudom pravde. Pojedini pravni stručnjaci smatraju da ima izgleda za uspjeh.
Krajem januara Evropska unija usvojila je uredbu kojom se predviđa da sav uvoz prirodnog plina iz Rusije u države članice prestane do kraja 2027. godine. Protiv ove odluke glasale su samo Mađarska i Slovačka, što ipak nije bilo dovoljno da se spriječi njezino usvajanje.
Mađarska i dalje većinu svojih potreba za prirodnim plinom zadovoljava isporukama iz Rusije, dok Slovačka iz te zemlje nabavlja značajan dio plina. Nakon usvajanja zabrane, vlade obje države najavile su tužbu protiv Evropske unije.
Mađarska vlada, na čelu s premijerom Viktorom Orbanom, podnijela je 2. februara tužbu Evropskom sudu pravde (ECJ), tvrdeći da je EU donošenjem ove odluke prekršio osnivačke ugovore.
Osnove mađarske tužbe
Prema riječima mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjartoa, tužba se temelji na tri ključna argumenta:
– zabrana predstavlja sankciju, a sankcije se u EU-u mogu uvoditi isključivo jednoglasnom odlukom;
– izbor energetskih izvora u nadležnosti je država članica, a ne institucija EU;
– ovom mjerom ugrožava se energetska sigurnost Mađarske.
Mađarska se i ranije obraćala Evropskom sudu pravde, a trenutačno je u toku više postupaka koje je Budimpešta pokrenula protiv različitih institucija Unije.
Iako je Sud u prethodnim slučajevima često presuđivao na štetu Mađarske, pojedini pravnici smatraju da bi ishod ovog spora mogao biti drukčiji. „Ovo djeluje kao postupak u kojem bi Mađarska mogla imati realne izglede za uspjeh“, izjavio je za DW Viktor Szep, profesor europskog prava na Sveučilištu u Groningenu.
Trgovinska mjera ili sankcija?
Ključno pravno pitanje odnosi se na karakter same zabrane: radi li se o trgovinskoj mjeri ili o vanjskopolitičkoj sankciji prikrivenoj u obliku trgovinske odluke.
Razlika je od suštinskog značaja, budući da uvođenje sankcije EU-a zahtijeva suglasnost svih 27 država članica, prenosi SEEbiz. Tumačeći zabranu uvoza ruskog plina kao pitanje zajedničke trgovinske politike, Europska komisija omogućila je njezino usvajanje kvalificiranom većinom, čime su prigovori Mađarske i Slovačke ostali bez učinka.
Szep smatra da je EU na ovaj način odstupio od dosadašnje prakse, prema kojoj su sankcije protiv Rusije, ali i drugih država poput Irana ili Venezuele, usvajane jednoglasno.
Trajna promjena energetskog smjera
Prema mišljenju analitičara, ključna razlika u odnosu na ranije sankcije leži u njihovu trajanju. „Sankcije su u pravilu privremene mjere koje prestaju kada nestanu razlozi zbog kojih su uvedene", izjavila je Agata Loskot-Strachota iz Varšavskog centra za istočne studije.
No zabrana uvoza ruskog plina ima za cilj trajnu promjenu energetske opskrbe EU-a. Europski povjerenik za energetiku i stanovanje Dan Jørgensen izjavio je u prosincu da EU ni nakon eventualnog završetka rata u Ukrajini ne planira povratak ruskom plinu.
Prema ocjeni Lukasa Schauppa s Evropskog sveučilišnog instituta u Firenci, načelo pravne koherentnosti moglo bi ići u prilog Evropskoj komisiji, jer se zabrana može tumačiti kao nastavak sankcijske politike na području vanjske trgovine.
Jørgensen je zabranu ocijenio kao „u potpunosti pravno utemeljenu“, istaknuvši da je nužna radi okončanja, kako je naveo, ruskog energetskog pritiska na države članice EU-a.
Moguće posljedice presude
Postupci pred Evropskim sudom pravde često traju godinama. Čak i u slučaju presude u korist Mađarske, to ne bi nužno značilo trenutno ukidanje zabrane. Kako ističu pravni stručnjaci, Sud je u ranijim slučajevima dopuštao da poništene mjere privremeno ostanu na snazi kako bi se izbjegli ozbiljni gospodarski poremećaji.
Države članice i energetske firme već poduzimaju korake prema smanjenju ovisnosti o ruskom plinu, uključujući izgradnju infrastrukture i sklapanje ugovora s alternativnim dobavljačima.
Zabrana uvoza ruskog plina za sada ostaje na snazi, što znači da će sve države članice EU-a, uključujući Mađarsku i Slovačku, najkasnije do kraja 2027. godine morati obustaviti kupnju ruskog plina.