Njemačka nacionalna energetska kompanija Sefe kupila je 58 tovara ruskog LNG-a preko francuske luke Dunkirk prošle godine — što je više od šest puta više nego 2023., prema izvještaju belgijskih, njemačkih i ukrajinskih nevladinih organizacija.
Izazov praćenja ruskog plina kroz energetski sistem EU postao je kritično pitanje dok se blok pokušava odviknuti od ruskih fosilnih goriva. Nakon invazije Moskve na Ukrajinu prije gotovo tri godine, koja je gurnula cijene energije u EU na rekordno visoke razine, Bruxelles je postavio nominalni cilj brisanja svog ruskog goriva iz bloka do 2027.
Uvoz ruskog plina iz mora, koji nije zabranjen, dosegnuo je rekordnu razinu 2024. Samo oko 10 posto plina iz cijevi u EU dolazilo je iz Rusije 2024., prema podacima Evropske komisije, dok su ruski ugljen i gotovo sva ruska nafta bili sankcioniran.
Ministri energetike iz Belgije, Francuske i Španjolske, čije luke primaju pošiljke iz ruskih LNG tankera, inzistirali su na tome da se vrlo malo plina koji stiže koristi u zemlji i da se većina transportira u druge zemlje EU, prenosi SEEbiz. Njemačka je u novembru naredila svojim uvoznim terminalima kojima upravlja država da odbiju sve ruske LNG terete.
“Njemačka je zabranila uvoz ruskog LNG-a u svojim lukama. Ali uvoz službeno potječe iz Francuske i Belgije zapravo se djelimično sastoji od ruskog LNG-a, čime se plin učinkovito izbjeljuje”, rekao je Angelos Koutsis, službenik za energetsku politiku u belgijskom think-tanku Bond Beter Leefmilieu, koji je pomogao u izradi izvještaja.
"Krajnji rezultat je da sve uključene zemlje mogu tvrditi da nisu odgovorne za još uvijek rastuću potražnju za ruskim LNG-om."
Izvještaj, koje su također sastavile njemačke ekološke skupine Deutsche Umwelthilfe i Urgewald, te ukrajinska nevladina organizacija Razom We Stand, sugerira da zemlja još uvijek dobiva između 3 posto i 9,2 posto svoje opskrbe plinom iz Rusije preko drugih zemalja EU-a.
Nedostatak transparentnosti na unutarnjem tržištu plina EU-a doveo je do "upiranja prstom među državama članicama, što je dovelo do nedjelovanja protiv ruskog LNG-a jer se nijedna država članica ne osjeća potpuno odgovornom", dodaje se.
Plin koji se transportira iz belgijskih luka, na primjer, općenito je označen kao "belgijski plin" u službenim njemačkim bazama podataka unatoč tome što Belgija nema vlastitu proizvodnju plina.
Sefe, koji je bio u vlasništvu ruske državne plinske firme Gazprom do nacionalizacije 2022., rekao je da nije otkrio podatke o prodaji te stoga ne može niti potvrditi niti opovrgnuti nalaze izvještaji. Ima dugoročni ugovor s ruskim Yamal LNG-om, koji vodi privatna energetska grupa Novatek, dok je neke terete možda kupio od trgovaca.
“Jednom kada se isporuče u europsku plinsku mrežu, molekule se ne mogu pratiti. Stoga je nemoguće znati gdje točno završava plin koji se isporučuje u Dunkerqueu”, rekao je Sefe.
Glasnogovornik njemačkog ministarstva privrede rekao je: “Nema zakonskih ograničenja za isporuke ruskog LNG-a u EU. [Ali] ruski LNG plin igra samo sporednu ulogu; može ući u njemačku plinsku mrežu kroz miješanje, jer europski trgovci plinom obično dobivaju plin iz različitih izvora.”