Do sada je postojao samo na papiru: plinovod koji iz sjevernog Sibira preko Baltičkog mora vodi u Europu. Sjeverni tok 2 bi trebao ići paralelno sa Sjevernom tokom 1 koji postoji od 2011. godine. Novim plinovodom bi se s dodatnih 55 milijardi kubičnih metara godišnje moglo transportirati gotovo dvostruko više ruskog plina u Zapadnu Evropu. Cilj: do kraja 2019. bi plin trebalo poteći kroz nove cijevi. Ali dok se to ne dogodi moraju biti savladane brojne prepreke.
Ovaj plinovod je vrlo sporan i opterećuje odnose između Europe, SAD-a i Rusije. On je i u Njemačkoj sporan, ali ga tu uglavnom vide kao dobro sredstvo da se usavrši plinska infrastruktura u Europi. Kritički na njega gledaju Poljska, Ukrajina, i baltičke zemlje. I u SAD-u ima primjedbi.
U Europskoj komisiji stahuju da bi ovaj plinovod mogao povećti ovisnost od ruskog plina. Istočne članice EU-a i Ukrajina strahuju da bi zbog novog plinovoda mogle biti zaobiđene.
Tako je i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko zatražio od Njemačke da odustane od planova za Sjeverni tok 2, jer bi oni značili „gospodarsku i energetsku blokadu" njegove zemlje. „Bez tranzita preko ukrajinskog teritorija, povećava se vjerojatnost izbijanja velikog sukoba između Rusije i Ukrajine", smatra i Jurij Vitrenko, direktor ukrajinskog koncerna Naftogaz. Ovaj projekt u svakom slučaju polarizira EU.
U Rusiji je glavni akter energetski koncern Gazprom. U njegovim rukama se nalazi i većinski udio u projektnom društvu Sjeverni tok 2 gde je predsjednik Upravnog odbora bivši njemački kancelar Gerhard Schröder. Više od 30 opsto ruskog plina se izvozi u Europu. Rusija namjerava povećati svoj izvoz u Europu, pri čemu se zalihe plina u Njemačkoj smanjuju, a tako je i u Nizozemskoj, Engleskoj i Norveškoj.
I pored spora, Bruxelles i Moskva znaju da su potrebni jedno drugom. Rusiji je potrebno tržište za naftu i plin a Europi – pouzdani izvori energije. Njemačka vlada odlučno odbacuje strah od prevelike ovisnosti od ruskog plina. Ona tvrdi da udio ruskog plina u njemačkoj potrošnji iznosi jednu trećinu.
Brenda Shaffer, stručnjakinja za Rusiju Seučilišta Gaorgetown, kaže: „Sumnjam da će zbog ovoga doći do krize između Europe i SAD"; „Ovaj plinovod donosi čistu energiju u Njemačku". Ona dodaje da se udio plina u energetskoj mješavini mora povećati kako Njemačka u sljedećem krugu gašenja nuklearki ne bi postala previše ovisna od termoelektrana. Osim toga, odnosi Rusije i Njemačke su vrlo važni i na trgovinu plinom se gleda kao na pozitivan aspekt tih odnosa.
„I treće, kada Rusija počne s proizvodnjom na arktičkom sjeveru, transport plina preko Ukrajine će postati osjetno skuplji", kaže Shaffer i dodaje da bi neke zemlje Istočne Europe, među kojima mnoge kritzraju Sjeverni tok, mogle dobiti sigurnost kada je riječ o opskrbi energijom.
Sjeverni tok 2 je početkom godine dobio potrebne dozvole za gradnju od njemačkih vlasti. I pored toga, njemačka kancelarka Angela Merkel je prilikom nedavnog posjeta Kijevu rekla da se s plinovodom ne može napredovati prije negoli se „jasno odredi uloga Ukrajine u tranzitu".
„To nije samo gospodarski projekt, već se mora povesti računa i o političkim čimbenicima", rekla je Merkel ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku.
Ukrajina je do sada uzimala tranzitnu pristojbu koja iznosi više od milijarde dolara godišnje. Buduća uloga Ukrajine je tako jedno od ključnih pitanja koje mora biti riješeno. Rusija želi sanjiti svoju ovisnost od Ukrajine.
Gradnju plinovoda moraju još odobriti i vlasti u Danskoj, Finskoj i Švedskoj, jer on vodi kroz njihova pomorska područja, ali samo u Danskoj i kroz njene teritorijalne vode. Zato riječ Danske ima veću težinu, a ona je najavila da će svoju suglasnost dati tek ako prilikom gradnje Sjevernog toka 2 Ukrajini budu učinjeni određeni ustupci. Sada i ruski predsednik Vladimir Putin govori da će ruski plin i dalje transportirati kroz Ukrajinu umjesto da do kraja sljedeće godine u potpunosti zaobiđe tu zemlju.
Ima i financijskih prepreka. Veliki dio projekta financira sam Gazprom, ali svoj udio imaju i dva njemačka koncerna, Wintershal i Uniper, s po 950 milijuna eura. Tako su ispoštovani i propisi EU-a prema kojima koncerni ne smiju imati sva postrojenja u svom vlasništvu te da i konkurenti moraju imati pristup njihovim plinovodima. Osim toga, zbog sankcija EU-a i SAD-a, Gazprom ne može tako lako dobivati kredite i tržišna vrijednost koncerna je s više od 350 milijardi dolara u 2008. spala na 50 milijardi dolara.
I SAD su protiv plinovoda. Ako u Europu poteče više plina iz Rusije, onda bi se mogla smanjiti potražnja plina iz SAD-a – i zato je predsjednik SAD-a Donald Trump zabrinut. Zato SAD i prijete petoro energteskih koncerna iz EU: Engiju, OMV-u, Shellu, Uniperu i Wintershalu, novčanim kaznama.
Energetika.ba / DW