U posljednjih pet mjeseci cijene goriva na pumpama u Republici Srpskoj povećane su najmanje tri puta i u odnosu na januar u prosjeku su više za oko 35 feninga, a kako stvari sada stoje - tu nije kraj.
Ako se obistine procjene pojedinaca i svjetskih analitičara, do kraja godine cijene ovog energenta mogle bi rasti još za dvadesetak odsto, a barel bi sa sadašnjih oko 80 dolara mogao dostići i cijenu od 100 dolara.
Globalna previranja, odnosi Amerike i Irana, zaoštravanje ekonomske krize u Venecueli i berzansko mešetarenje velikih igrača doveli su do toga da je cijena nafte danas najviša u posljednje četiri godine i nekako je normalno da se to odrazi i na nas, ali ne brzinom kojom to rade naše pumpadžije.
Stvar je vrlo jednostavna. Čim cijena barela nafte na svjetskom tržištu skoči, kroz dan ili dva povećaju cijene goriva na pumpama, iako imaju zalihe koje su nabavili dosta ranije i po daleko nižim cijenama. S druge strane, kada cijena barela padne, pumpadžijama trebaju i mjeseci da snize cijene, pravdajući to da nisu potrošili zalihe koje su nabavili ranije po višim cijenama. Tako je već godinama i tako će biti i ubuduće, jer je država dopustila da desetak ljudi dogovara i određuje cijenu goriva bez ikakve (barem u RS, u Federaciji BiH je drugačije) prethodne saglasnosti nadležnog ministarstva.
Takođe, Republika Srpska i BiH, iako su se obavezale, možda su i jedine zemlje u Evropi koje ne raspolažu vlastitim rezervama nafte, kojima bi koliko-toliko mogle kontrolisati cijene i zaštititi potrošače, ali i privredu u slučajevima kada globalne cijene divljaju.
Zemlje Evrope ili većina njih u svojim skladištima imaju zalihe nafte za nesmetano funkcionisanje zemlje otprilike 90 dana, a u BiH u slučaju poremećaja prilikom uvoza za dva do tri dana nestalo bi ovog energenta i posljedice po privredu, a i stanovništvo bile bi katastrofalne.
Piše: Uroš Vukić
Energetika.ba / NN