Interes za sintetička pogonska goriva naglo je porastao nakon rata u Iranu i zatvaranja Hormuškog moreuza, ključne rute za globalne energente.
- Sada je poslovni slučaj za e‑SAF mnogo jači - izjavio je direktor strategije Inerateca Mariano Berkenwald.
Prije krize, e‑SAF je bio promoviran prvenstveno zbog klimatskih koristi, može smanjiti emisije iz avijacije za 90 posto, dok je sektor avijacije odgovoran za do četiri posto emisija stakleničkih plinova u EU.
Evropska komisija je propisala da do 2030. najmanje 1,2 posto goriva na aerodromima mora biti e‑SAF, a do 2050. čak 35 posto, piše AFP.
Međutim, sektor se suočava s visokim troškovima i nedostatkom investicija. Ineratecova fabrika proizvodi oko 2.500 tona goriva godišnje, što je dovoljno za tek pedesetak transatlantskih letova. Za ispunjenje cilja EU potrebno je devet velikih postrojenja, a trenutno ih nema.
Oko 40 projekata širom Evrope ostalo je blokirano zbog nedostatka finansiranja.
Njemačka vojska je već testirala gorivo, a interes su pokazale i druge vlade.
- Trenutna kriza je poziv na buđenje o energetskoj nezavisnosti Evrope - poručila je Ourania Georgoutsakou iz udruženja Airlines for Europe.
Evropska komisija razmatra uspostavu finansijskog mehanizma za podršku razvoju e‑SAF-a.
Iako je cijena e‑SAF-a deset puta veća od kerozina, analitičari vjeruju da bi uključivanje vlada i vojske moglo privući investitore i ubrzati razvoj.