Iz više susjednih zemalja Irana stižu izvještaji o napadima. Novinar agencije Reuters javlja da se u katarskoj prijestonici Dohi čulo više eksplozija, a i iz Abu Dabija stižu informacije o snažnim detonacijama.
U zračnom napadu na jednu vojnu bazu iračke vojske poginula je jedna osoba, saopćio je portparol baze. U Kuvajtu su se oglasile sirene. Bahrein je, prema navodima državne novinske agencije, potvrdio da je bio meta napada.
Iranske oružane snage objavile su da su napale ukupno četiri američke vojne baze u regionu. Među ciljanim lokacijama bile su vojna baza Al Udeid u Kataru, baza Al Salem u Kuvajtu, zrakoplovna baza Al Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te američka flota u Bahreinu, izvijestila je agencija Fars.
Prema izraelskim navodima, Iran je ispalio rakete na Izrael. Vojska je saopćila da je otkrila rakete ispaljene iz Irana prema Izraelu, zbog čega je u više dijelova zemlje aktivirana zračna uzbuna, sa sirenama i upozorenjima na mobilnim telefonima. Veliki broj iranskih projektila uništen je prije nego što je pogodio cilj, ali ipak ima i žrtava.
Cijena nafte je već porasla
No veliko je pitanje kako će se ovaj sukob odraziti i na cijenu nafte: već ovog petka, kada su pregovori u Ženevi pokazali da neće biti dogovora, cijena nafte na svjetskom tržištu skočila je za oko tri posto. Ove subote, kada je napad zaista i počeo, gotovo sve berze su zatvorene, tako da će se tek u ponedjeljak vidjeti pravi razmjer panike na tržištu.
Jer panika je viđena već mnogo puta: 1990. nakon iračke invazije na Kuvajt nafta tipa Brent poskupjela je za 30 posto u samo 48 sati, 2003. uoči invazije na Irak cijena je porasla za 15 posto, 2019. nakon napada dronovima na Abqaiq u Saudijskoj Arabiji cijena je skočila za 20 posto u jednom danu, a 2022. nakon napada Rusije na Ukrajinu nafta je poskupjela za 35 posto u četiri dana.
Više nafte za svjetsko tržište
Glavno oružje Irana zapravo je Hormuški moreuz, glavna veza izvoza nafte praktično svih zemalja Perzijskog zaljeva. Nakon napada na Iran Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati navodno su već povećali izvoz u očekivanju mogućih poremećaja u isporukama.
Odluka o većem povećanju proizvodnje mogla bi biti donesena na sastanku zakazanom za ovu nedjelju. Koliko bi se dodatno mogla povećati proizvodnja još nije dogovoreno, rekao je jedan od upućenih sagovornika novinarima agencije Reuters. Na sastanku osam država članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njihovih saveznika prvobitno se trebalo razgovarati samo o „umjerenom povećanju“. Prema riječima delegata, do sada se kao vjerovatno smatralo povećanje proizvodnje za 137.000 barela dnevno u aprilu, kako bi se zadovoljila veća potražnja tokom ljeta. Ali s obzirom na okolnosti, kvota bi sada mogla biti i veća.
Usko grlo Hormuškog moreuza
No i nafta iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata najvećim dijelom mora proći kroz Hormuški moreuz. Ukupno je to oko petine cjelokupne svjetske ponude nafte doslovno pred cijevima artiljerije i ostalog oružja Irana. Osiguravatelj Lloyd već je povećao osiguranje plovidbe s obzirom na ratni rizik (War Risk Premium) s oko 0,125 posto vrijednosti broda na oko 0,3 posto, što znači da tanker nafte vrijedan 100 miliona dolara sada plaća oko 300.000 dolara. Za tankere koji imaju bilo kakvu vezu sa Sjedinjenim Američkim Državama ili Izraelom, premija iznosi čak 0,7 posto vrijednosti broda.
Također, do sada se osiguranje ugovaralo na dva dana, a sada je rok skraćen na samo 24 sata, nakon čega će osiguravatelj procijeniti novi iznos osiguranja. Neki su već obustavili sav promet tim moreuzom, ali za naftu iz drugih zemalja Perzijskog zaljeva jednostavno ne postoji drugi pravac.
Jer gotovo je nemoguće predvidjeti šta se tamo može dogoditi. Teheran je već osjetio gnjev i Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja Perzijskog zaljeva nakon incidenta 2019. kada su u Omanu oštećena četiri tankera magnetnim pomorskim minama, za što je, prema svemu sudeći, odgovoran Iran.
Čak je i napad dronom na izraelski tanker 2021. godine, pri čemu su poginula dva mornara, izazvao najoštrije reakcije ne samo Izraela i Sjedinjenih Američkih Država nego i arapskih zemalja. Ali ako ovaj sukob potraje, teško je reći šta bi mogao učiniti neki oficir Revolucionarne garde „brz na obaraču“ dok na svega nekoliko milja od obale Irana prolazi tanker pod zastavom neprijatelja.
Zaštita brodova koji tamo prolaze jedva je moguća: Perzijski zaljev je i preuzak i preplitak da bi tankeri mogli ploviti pod zaštitom ozbiljnijih ratnih brodova, a da i tim ratnim brodovima ne prijeti ista opasnost. I u ovom slučaju američke pomorske snage najprije su koncentrisane s druge strane Irana, u Indijskom okeanu, dok se pred ulazom u Perzijski zaljev nalazi samo nekoliko manjih ratnih brodova.