Iran uvodi treći cjenovni nivo: Benzin za velike potrošače značajno poskupljuje

Vlada ovim potezom pokušava da smanji budžetski teret subvencija i ograniči masovno krijumčarenje goriva, iako stručno mišljenje ukazuje da osnovni ekonomski problemi ostaju neriješeni. S obzirom na visoku inflaciju i rast siromaštva, postoji bojazan da bi nova mera mogla da podstakne dodatno nezadovoljstvo u zemlji.

U Iranu se za velike potrošače cijena benzina udvostručuje. Vlada želi da stavi pod kontrolu potrošnju i krijumčarenje benzina, ali rizikuje nove proteste.

Ko od subote, 6. decembra, bude točio više od 160 litara benzina mjesečno, ubuduće će morati da plaća znatno više, saopštila je iranska vlada početkom sedmice. Od tada će u Iranu važiti tzv. „treći cjenovni nivo“ za benzin.

Cijena benzina u Iranu je u ogromnoj mjeri subvencionisana. Zemlja raspolaže četvrtim najvećim zalihama nafte i drugim najvećim zalihama prirodnog gasa na svijetu, pa se tamo toči najjeftiniji benzin na svijetu.
Za potrošače, cijena za prvih 60 litara mjesečno ostaje 15.000 rijala po litru (1,3 američka centa), sledećih 100 litara poskupljuje na 30.000 rijala (2,6 američkih centi), dok će svaki litar iznad te količine ubuduće koštati 50.000 rijala (4,3 američka centa).

Na ovaj korak vlada se odlučila zbog sve većeg pritiska da smanji subvencije za gorivo. Iranska privreda godinama trpi zbog duboke krize, dodatno pogoršane hronično lošim upravljanjem, korupcijom, ali i sankcijama.

Strukturni problemi

Ekonomista Jamšid Asadi ocenjuje povećanje cijena kao činjenično opravdano.

„Troškovi proizvodnje goriva u Iranu dvadeset puta su veći od cijena koje je odredila država. Subvencije dovode do pretjerane domaće potrošnje i masovnog krijumčarenja. Procjene govore da se dnevno iz Irana prokrijumčari 20 do 30 miliona litara“, kaže Asadi za DW.

Krijumčarenje benzina u susjedne zemlje, poput Afganistana i Pakistana, izuzetno je unosno – tamo litar košta 80 do 90 centi.

„S obzirom na visoke državne rashode i hronični budžetski deficit, povećanje cijene odavno je bilo neophodno. Decenijske političke tenzije sa Zapadom, sankcije koje iz toga proističu, nedovoljna ulaganja u naftnu industriju i monopolski uticaj Revolucionarne garde spriječavaju tržišnu konkurenciju i efikasnu kontrolu cijena i proizvodnje“, navodi Asadi, koji živi u Francuskoj. Ipak, naglašava da vlada ovom mjerom prikriva dublje, strukturne probleme.

Tokom proteklih decenija Revolucionarna garda masovno je proširila svoj ekonomski uticaj i duboko se povezala sa naftnim i gasnim sektorom zemlje. Asadi upozorava da dok se ti problemi ne riješe, država prebacuje teret na stanovništvo, bez sprovođenja suštinskih reformi.

Strah od rasta nezadovoljstva

Cijena benzina smatra se jednim od glavnih pokretača inflacije u Iranu. Kada raste cijena goriva, povećavaju se i transportni troškovi, što izaziva domino-efekat na ostale cijene.

Već 2019. povećanje cijena izazvalo je masovne proteste širom zemlje – koje su vlasti brutalno ugušile. Prema organizaciji Amnesti internešnal, tada je poginulo najmanje 304 ljudi, dok drugi izvori navode i do 1.500 žrtava.

Tada je cena preko noći, bez javne rasprave, povećana za 50 posto. Ovoga puta poskupljenje se uvodi postepeno, nakon rasprava u parlamentu i višemesečnog izvještavanja o mjeri.

„S obzirom na inflaciju od preko 40 posto i rastuće siromaštvo, društvene tenzije sasvim su moguće“, upozorava Asadi.

Dan nakon objave odluke, portparolka vlade Fateme Mohajerani istakla je da je cilj mjere „obezbediti poštene cijene goriva i spriječiti rasipanje državnih resursa“. Više od 80 posto korisnika ličnih kartica za gorivo, kako je rekla, neće primijetiti nikakve promene u kontingentima ili cijenama.

Loš menadžment i organizovane krijumčarske mreže

Povećani cjenovni nivo za potrošnju iznad 160 litara mjesečno trebalo bi da smanji podsticaje za krijumčarenje i drži potrošnju pod kontrolom.

Stručnjak za energetsku strategiju Omid Šokri sa Univerziteta Džordž Mejson u Virdžiniji skeptičan je prema tome:

„Iranska vlada do sada nije uspjela da suzbije krijumčarenje goriva zbog brojnih strukturnih razloga.“

„Tome doprinose loš menadžment, nedovoljni nadzorni sistemi i sistemska korupcija – uključujući slabo kontrolisane granice“, kaže Šokri. Dodatni problem su ogromne razlike u cijenama goriva između Irana i inostranstva, što pogoduje organizovanim krijumčarskim mrežama.

Samo povećanje cijena ne može rešiti dublje probleme.

„Iako su životni uslovi stanovništva loši i prijeti rast nezadovoljstva, vlada mjeru pravda potrebom da smanji budžetski deficit“, zaključuje Omid Šokri.