Može li Trumpov sporazum o 65 milijardi barela oživjeti venecuelansku naftnu industriju?

Međutim, neobičan sporazum s privremenom venecuelanskom vladom, objavljen na društvenim mrežama u petak uz malo detalja, godinama bi imao ograničen utjecaj na cijene goriva, dok bi kompanije koje žele iskoristiti njegove mogućnosti mogle biti suočene s finansijskim i pravnim rizicima, naveli su analitičari za Financial Times.

Hoće li biti političkih reakcija?

Stručnjaci upozoravaju da bi, ako sporazum u Venecueli pojača osjećaj da američka vlada iskorištava prirodne resurse zemlje, mogao izazvati političku reakciju koja bi destabilizirala privremenu predsjednicu Delcy Rodríguez, ključnu partnericu Trumpove administracije.

„Cilj SAD-a je smanjiti rizik privatnih dugoročnih ulaganja, ali značajni politički rizici i u Washingtonu i u Caracasu ograničit će utjecaj plana“, rekao je Bob McNally, osnivač konsultantske kompanije Rapidan Energy Group.

Pod pretpostavkom da sporazum prođe „pravnu provjeru“ nakon objavljivanja svih detalja, novi američki predsjednik mogao bi ga „barem ponovo razmotriti, ako ne i raskinuti“ 2029. godine, smatra McNally.

„Demokratski nasljednik predsjednika Trumpa možda bi radije preusmjerio pristupe državnog kapitalizma poput ovog s nafte na obnovljive izvore energije i otkazao ga. Čak i ako bi republikanski nasljednik odlučio podržati investicijski okvir, budući venecuelanski režim mogao bi odlučiti da ga ukine, kao što je to učinio dva puta ranije“, rekao je McNally.

Neki stručnjaci smatraju da bi učešće Alejandra Betancourta kao partnera u ovom projektu moglo dodatno odvratiti investitore.

Prema sporazumu, Washington planira preuzeti 35 posto udjela u kompaniji North American Blue Energy Partners, privatnoj firmi koju vodi Alejandro Betancourt, kontroverzni venecuelanski biznismen koji posjeduje drugu najveću privatnu naftnu kompaniju u zemlji.

To bi SAD-u dalo pravo na kupovinu, po proizvodnim troškovima, zagarantovanih 20 posto udjela u proizvodnji sa svih sadašnjih i budućih polja kojima kompanija upravlja.

Washington bi također imao pravo prvenstva kupovine preostalih 80 posto proizvodnje kako bi osigurao zagarantovano snabdijevanje u vanrednim situacijama.

NABEP planira dodijeliti licence ili osnovati zajednička ulaganja s energetskim kompanijama za razvoj 17 venecuelanskih naftnih polja putem koncesija na 100 godina, prema informativnom listu Bijele kuće.

Bijela kuća saopćila je da je „većinu dodatnih naftnih polja kojima će upravljati NABEP“ ranije kontrolisala ili njima upravljala ruska i kineska grupa.

Namjera stvaranja privatne kompanije koju podržavaju SAD, a koja bi raspolagala drugim najvećim privatnim naftnim rezervama na svijetu nakon Saudi Aramca, šokirala je američku naftnu industriju, koja nije bila obaviještena o planu prije Trumpove objave.

Značajne prepreke

Tri najveće američke naftne kompanije, ExxonMobil, ConocoPhillips i Chevron, suzdržale su se od komentara o sporazumu, čiji je cilj prevazići nevoljkost američkih kompanija da ulažu kapital u zemlju koja je posljednjih desetljeća eksproprisala milijarde dolara američke imovine.

Uz političke rizike ulaganja u zemlji u kojoj je američka vojska u januaru izvela operaciju hapšenja bivšeg lidera Nicolása Madura, postoje i tehničke i finansijske prepreke za eksploataciju venecuelanske nafte.

Većina resursa zemlje čini teška nafta – izuzetno gusta sirova nafta nalik katranu koja ne teče lako, a za njenu proizvodnju potrebna je specijalizovana oprema i stručnost.

„Potrebna ulaganja su ogromna, potencijalno blizu 100 milijardi dolara tokom vremena, jer problem nije samo bušenje bušotina. Venecueli su potrebni sistemi za prikupljanje, cjevovodi, energija, nadogradnja kapaciteta, razrjeđivač, logistika i obnova teško oštećene infrastrukture“, rekao je Schreiner Parker, partner u istraživačkoj grupi Rystad Energy.

On je rekao da bi moglo potrajati 10 godina da se razvije 17 naftnih polja obuhvaćenih sporazumom i poveća proizvodnja nafte u zemlji za oko 1,5 miliona barela dnevno, što znači da je eventualno smanjenje cijena benzina i dizela za američke potrošače daleka perspektiva.

Značajan pad proizvodnje

Venecuela trenutno proizvodi oko 1,12 miliona barela nafte dnevno, što je tek dio od 3,5 miliona barela dnevno koliko je proizvodila na vrhuncu 1970-ih i manje od desetine američke proizvodnje od 13,8 miliona barela dnevno.

Nekoliko stranih investitora u venecuelansku naftnu industriju pokazalo je spremnost da proširi postojeće operacije, pod uslovom da Caracas ublaži porezni i koncesijski režim.

Očekuje se da će Chevron ove sedmice objaviti proširenje svojih operacija u Venecueli, u okviru dogovora koji je sklopljen izvan novog Trumpovog sporazuma. Ipak, privlačenje novih investitora u zemlju i dalje je teško zbog izazova poslovanja i postojanja manje rizičnih prilika na drugim tržištima.

Jedan američki investitor koji je nedavno posjetio Venecuelu kako bi istražio mogućnosti ulaganja rekao je za FT da njegov interes za zemlju opada.

„Manje se radi o politici, a više o onome što sam vidio kao prilike, tako da nagrada nije bila vrijedna rizika“, rekao je.

Politička situacija oko sporazuma u Washingtonu i Caracasu puna je složenosti i rizika koji bi mogli odvratiti potencijalne investitore ako ne budu uvjereni da će sporazum dugoročno ostati na snazi.

Visoki demokratski političari već su oštro kritikovali sporazum kao „korupciju epskih razmjera“, sugerirajući da će, ako njihova stranka pobijedi na izborima za Kongres u novembru, detaljno ispitati sporazum.

„Budimo jasni: ovo nije pobjeda. Ovo je dokaz da je Trump riskirao živote naših pripadnika vojske kako bi nabavio venecuelansku naftu za svoje milijarderske prijatelje“, rekao je Chris Van Hollen, senator iz Marylanda.

Neki stručnjaci upozoravaju da je sporazum u suprotnosti s venecuelanskim ustavom i navode da bi učešće Betancourta, koji se u Švicarskoj suočavao s istragama zbog pranja novca, kao partnera u projektu moglo odvratiti investitore, prenosi SEEbiz.

„Teško mi je razumjeti: kako je davanje Betancourtu ili Pentagonu centralne uloge u upravljanju značajnim rezervama nafte u nacionalnom interesu Venecuele?“, rekao je Ricardo Hausmann, ekonomista na Harvardu i bivši ministar planiranja u venecuelanskoj vladi početkom 1990-ih.

Prizori novog doba neokolonijalizma u Venecueli, potaknuti Trumpovim sporazumom, već su podigli tenzije na ulicama Caracasa, gdje su ljevičarske grupe u subotu demonstrirale protiv „starateljstva“ SAD-a nad Venecuelom. Sporazum su kritikovali i pojedini opozicioni akteri.

Elias Ferrer, osnivač Orinoco Researcha, rekao je da bi način na koji je Trump najavio sporazum, sugerirajući da će SAD posjedovati venecuelanske rezerve, mogao izazvati dodatne probleme za Caracas.

„To izaziva negativne reakcije. Mislim da se ove godine neće materijalizovati u nešto veliko, ali će se s vremenom razviti u ogorčenost usmjerenu ne samo protiv Delcy Rodríguez već i protiv Trumpa i Sjedinjenih Država.“