Najam naftnih supertankera prvi put premašio 1,2 miliona dolara dnevno

Sukob je prouzrokovao ozbiljan nedostatak najvećih tankera za prijevoz sirove nafte, poznatih pod nazivom Very Large Crude Carriers (VLCC). Svaki od njih može prevesti približno dva miliona barela nafte, ali zbog poremećaja u Perzijskom zaljevu brodovi moraju mijenjati rute, prelaziti znatno veće udaljenosti i duže čekati na preuzimanje tereta.

Cijene prijevoza između Bliskog istoka i Kine više su nego udvostručene od kraja augusta, pokazuju podaci brodarskog posrednika Braemara. Poskupjele su i druge rute, pa je prijevoz nafte iz Brazila u Kinu samo tokom protekle sedmice bio skuplji za trećinu.

Riječ je o dramatičnom skoku u odnosu na prošlu godinu, kada se dnevni najam supertankera uglavnom kretao između 20.000 i 50.000 dolara. Još prije početka sukoba strukturni nedostatak brodova podigao je cijenu prijevoza nafte iz Perzijskog zaljeva na tada rekordnih 120.000 dolara dnevno. Današnje cijene deset puta su više od te vrijednosti.

Prijevoz više nije sporedni trošak u trgovini naftom, nego jedan od ključnih faktora koji određuju konačnu cijenu energenta. Vozarina sada čini približno petinu troška isporuke sirove nafte rafinerijama, a na pojedinim rutama njen udio doseže između 20 i 40 posto.

Zbog toga je cijena nafte dopremljene azijskim rafinerijama porasla prema 150 dolara po barelu, iako se barelom sirove nafte Brent trenutno trguje po cijeni od približno 100 dolara. Brent se tako nalazi znatno ispod ratnog vrhunca od više od 125 dolara zabilježenog u aprilu, ali niža tržišna cijena kupcima ne donosi odgovarajuće olakšanje jer razliku odnose rekordne vozarine i osiguranje.

Rafinerije smanjuju proizvodnju

Rast troškova prijevoza već je počeo pritiskati profitabilnost rafinerija. Neke su zbog toga smanjile preradu nafte, iako su cijene goriva na svjetskom tržištu dosegnule rekordne nivoe. Dizel u Singapuru stoji približno 180 dolara po barelu, dok njegova cijena u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi premašuje 200 dolara.

Visoke cijene goriva pritom ne znače nužno i veću zaradu za rafinerije. Ako je dopremljena sirova nafta preskupa, marže se smanjuju, a kompanijama se više ne isplati raditi punim kapacitetom. Slabija potražnja rafinerija mogla bi stoga dodatno spustiti cijenu sirove nafte, čak i dok cijene dizela i drugih derivata ostaju izrazito visoke.

Neke od najvećih kineskih nezavisnih rafinerija već su počele ograničavati proizvodnju. Hengli Petrochemical smanjio je iskorištenost svoje rafinerije u Dalianu, kapaciteta 400.000 barela dnevno, s gotovo pune proizvodnje na 80 posto, a moguće je i novo smanjenje. Očekuje se da će Rongsheng i Shenghong također smanjiti preradu krajem septembra.

Poremećaj je posljedica potrage rafinerija za alternativnim izvorima nafte. Indijske kompanije, naprimjer, sve se više okreću dobavljačima iz Brazila, Gvajane, zapadne Afrike i područja Sjevernog mora. Takva putovanja traju između 30 i 40 dana, zbog čega su tankeri znatno duže zauzeti i ne mogu se brzo vratiti na tržište.

Dodatni problem stvaraju posebni aranžmani za prolazak nafte kroz Hormuški moreuz. Približno 60 brodova prevozi naftu kroz moreuz, nakon čega u Omanskom zaljevu teret prebacuju na druge tankere koji nastavljaju put prema krajnjim odredištima.

Prema procjeni brodarskog posrednika Clarksons, oko 15 posto svjetske tankerske flote trenutno čeka uz obalu Omana. Pretovar nafte s jednog broda na drugi stvara višednevne zastoje, pa pojedini supertankeri i deset dana čekaju bez tereta, prenose Financije hr.

Trošak dodatno povećavaju premije osiguranja od ratnog rizika. Za brodove koji plove Bliskim istokom one u nekim slučajevima dosežu približno deset posto vrijednosti trupa broda. U manje aktivnim ratnim zonama takvo se osiguranje u pravilu kreće oko tri posto vrijednosti ili manje.

Rekordne vozarine tako postaju novi izvor inflacijskog pritiska. Čak i ako cijena sirove nafte nastavi padati, skupi prijevoz, osiguranje i pretovar mogli bi održavati cijene dizela i drugih derivata na historijski visokim nivoima. Za Evropu, koja velik dio dizela nabavlja iz uvoza, to znači nastavak pritiska na troškove prijevoza, industrije i svakodnevni život građana.