Zašto to izaziva zabrinutost u Njemačkoj?
Američki naftni koncern Sunoco kupio je kompaniju Tanquid, najvećeg operatera skladišta goriva u Njemačkoj, za oko 500 miliona eura, uključujući dugove od oko 300 miliona eura. Vijest bi vjerovatno zanimala samo uzak krug ljudi iz energetskog sektora, da se ne radi o kompaniji koja upravlja dijelovima kritične energetske i vojne infrastrukture u Njemačkoj.
Zbog toga je preuzimanje Tanquida otvorilo širu raspravu o sigurnosti snabdijevanja, geopolitičkim zavisnostima i ulozi Sjedinjenih Američkih Država u evropskoj energetskoj infrastrukturi – posebno u svjetlu političkih veza novog vlasnika s aktuelnim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom.
Kritična infrastruktura pod povećalom
Tanquid, sa sjedištem u Duisburgu, upravlja s 15 skladišta tekućeg goriva u Njemačkoj i jednim u Poljskoj. Ukupni skladišni kapacitet iznosi oko tri miliona kubnih metara nafte, goriva i hemijskih proizvoda, piše SEEbiz.
Kompanija posjeduje i 49 posto udjela u Društvu za upravljanje cjevovodima (FBG), koje upravlja s više od 1.000 kilometara strateški važnih dalekovodnih cjevovoda. Preostalih 51 posto FBG-a pripada njemačkom Ministarstvu odbrane.
Tim se cjevovodima, između ostalog, isporučuje kerozin njemačkim vojnim aerodromima, uključujući bazu Büchel, gdje je stacionirano američko nuklearno oružje, kao i zrakoplovnu bazu Neuburg, odakle polijeću „Eurofighteri“ u slučaju narušavanja njemačkog zračnog prostora.
Zbog toga je Tanquid registriran kao dio kritične infrastrukture, a prema zakonu iz 2020. godine promjena vlasništva podliježe posebnom državnom nadzoru.
Oprezno „odobrenje uz uvjete“
Savezno ministarstvo privrede mjesecima je ispitivalo da li bi prodaja Tanquida mogla ugroziti sigurnost Njemačke ili drugih članica Evropske unije. Ministarstvo je 9. januara dalo takozvano „odobrenje uz uvjete“, što su na upit medija Spiegel i ZDF potvrdili glasnogovornici ministarstva.
Na internetskim stranicama Tanquida objavljeno je da je kompanija Sunoco 16. januara uspješno završila preuzimanje i da sada širi svoje poslovanje u Evropi.
„Ova vojna infrastruktura od ključne je važnosti za operativnu sposobnost zrakoplovstva – to što bi njeno upravljanje moglo biti pod kontrolom američke kompanije politički je izuzetno osjetljivo“, izjavio je za Spiegel Jacopo Maria Pepe iz Zaklade Nauka i politika.
Krajem januara, međutim, agencija Dpa i drugi mediji objavili su da je Tanquid obavezan prodati svoj 49-postotni udio u FBG-u te da će kontrolu nad cjevovodima u potpunosti preuzeti njemačka država. U pismu Privrednom odboru Bundestaga, u koje je uvid imala agencija Dpa, navodi se da su cjevovodni sistemi u isključivom vlasništvu savezne vlade, dok je FBG zadužen za njihovo operativno upravljanje.
Novi vlasnik i stare političke veze
Kritike se, međutim, ne odnose samo na samu prodaju, nego i na novog vlasnika. Sunoco LP je kćerinska kompanija američkog energetskog koncerna Energy Transfer, čiji je osnivač i vlasnik Kelcy Warren. Prema podacima časopisa „Forbes“, Warren spada među najbogatije ljude na svijetu.
Smatra se dugogodišnjim velikim donatorom i političkim saveznikom Donalda Trumpa. Istraživanje Spiegela pokazuje da su tokom godina u dvocifrenim milionskim iznosima tekle donacije organizacijama bliskima pokretu MAGA. Trump je ubrzo nakon stupanja na dužnost 2017. godine potpisao izvršnu uredbu kojom je otvoren put za realizaciju spornog naftovoda „Dakota Access“, projekta kompanije Energy Transfer.
U vezi s tim projektom, Warrenova kompanija sudskim putem dobila je odštetu od ekološke organizacije Greenpeace u iznosu od oko 660 miliona dolara, kasnije smanjenu na 345 miliona. Amnesty International taj slučaj svrstava u takozvane SLAPP tužbe, čiji je cilj pravnim sredstvima zastrašiti kritičare.
Kritike Zelenih i Greenpeacea
Još kada je prodaja Tanquida prošlog ljeta najavljena, stranka Zeleni u Bundestagu postavila je zastupničko pitanje u kojem se upozorava na „mogući utjecaj na evropsko snabdijevanje energijom, posebno imajući u vidu javno poznatu političku bliskost menadžmenta kompanije s aktuelnim predsjednikom SAD-a“.
Greenpeace je prodaju nazvao „ozbiljnom greškom“, ocjenjujući da se „kritična energetska infrastruktura stavlja u ruke američke fosilne kompanije, uz zanemarivanje sigurnosnih i klimatsko-političkih rizika“.
Ko je 20 godina bio vlasnik Tanquida?
U aktuelnoj raspravi, međutim, gotovo da nema osvrta na dosadašnjeg vlasnika Tanquida. Tokom protekle dvije decenije kompanija je bila u rukama australske investicijske grupe Macquarie Group Limited, čija se tržišna vrijednost procjenjuje na oko 55 milijardi dolara.
Macquarie je Tanquid preuzeo 2005. godine, odvajanjem od njemačke matične kompanije – dva dana nakon što je Angela Merkel stupila na dužnost kancelarke, dok je sama transakcija dogovorena još tokom mandata Gerharda Schrödera, na čelu koalicije socijaldemokrata i zelenih. U isto vrijeme njemačko-ruska energetska saradnja ulazila je u novu fazu, jer je upravo te 2005. donesena politička odluka o realizaciji projekta plinovoda za ruski plin Sjeverni tok.
Umiješanost u aferu utaje poreza
Ta australska investicijska banka u Njemačkoj se dovodi u vezu s jednim od najvećih poreznih skandala u historiji zemlje, aferom Cum-Ex. Prema posljednjem godišnjem izvještaju Macquarie Groupa, oko 100 sadašnjih i bivših zaposlenika nalazi se na listi osumnjičenika, među njima i visoko rangirani menadžeri. Banka je Njemačkoj već platila oko 100 miliona eura u okviru nagodbe.
Početkom decembra 2025. javno tužilaštvo u Kelnu podiglo je prvu optužnicu u ovom slučaju, što se smatra prekretnicom, jer je riječ o prvoj optužnici protiv bankara iz vodeće međunarodne investicijske banke u vezi s aferom Cum-Ex. Osim toga, australska Komisija za vrijednosne papire i ulaganja u maju 2025. podnijela je tužbu protiv Macquarieja zbog navodno sistemski obmanjujućih poslovnih praksi tokom perioda od 14 godina.
Rasprava o Tanquidu uklapa se u širu evropsku raspravu o kontroli kritične infrastrukture, odnosima prema saveznicima i dugoročnoj energetskoj sigurnosti.