Godine 1962. navodno je Nikita Hruščov, tadašnji sovjetski premijer, nadograđujući od Mao Ce-tunga često korištenu frazu, kojom je opisivao SAD kao „papirnog tigra”, dodao kako se ipak radi o „papirnom tigru s nuklearnim zubima”, navodi na početku analize vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Energypress.net.
Geopolitička igra moći i dugo hladno ratovanje s vremenom je pokazalo kako je taj tigar s nuklearnim zubima prije bio Sovjetski Savez, pokleknuvši pred vjetrovima promjena i ekonomskim turbulencijama s kraja 20. stoljeća u kojem je kapitalizam izborio pobjedu.
Novo vrijeme, novo stoljeće i nova partija međunarodnih odnosa donijela je ponešto drugačije karte, SAD je ostao i dalje na čelu, dijeli ih štoviše i ima one nedvojbeno najbolje ali puno toga je nejasno.
Na početku spomenuti Hruščov bio je loš politički blefer kojeg je sreća ponešto pomazila ali na kraju gotovo jednako tako mu je i okrenula leđa. Na čelu Rusije danas je Vladimir Putin, puno spretniji igrač, a reklo bi se i blefer. No papirni tigar kojeg on jaše ima ne samo nuklearne već i vrlo oštre energetske zube, nekoliko plinskih i još nekoliko sličnih naftnih. Rusija nije imperij kako se to moglo pripisivati Sovjetskom Savezu, što je teza koju brani njemački povjesničar Martin Aust ali pretenzije i težnje postoje.
Danas mnogi Trumpa uspoređuju s Hruščovom, uključujući ugledni Foreign Policy, a geopolitička igra je umnogome postala kompliciranija nego ikada. Stvari se naoko čine posve konfuznima i javljaju se nove i posve neočekivane podjele.
Sun Cuovo „Umijeće ratovanja” i danas je neiscrpno djelo ljudske mudrosti daje brojne savjete, a među njima je i ono upotrebe varke. Pa se kaže, „premda si sposoban, pravi se nesposobnim. Premda si učinkovit, pravi se neučinkovitim” (I. strateške procjene). Ovo bi se svakako dalo primjeniti i vice versa i tu se vraćamo na papirne tigrove. Ključno od brojnih pitanja je da li je SAD danas ipak postao onaj papirni tigar s početka ili se igra promijenila.
Ako Rusija nije imperijalistička sila koja teži provesti diktaturu proletarijata pitanje je što želi postići. Koji je cilj Putina ako to nije biti imperij.
Dok su se SAD svojedobno konfrontirale komunizmu, danas kako to Trump slikovito objašnjava svatko treba imati pravo staviti sebe i svoju zemlju na prvo mjesto. I točno to čine brojni lideri, boreći se svaki za svoj cilj, bilo da se radi o teritoriju, utjecaju, materijalnim ili nematerijalnim vrijednostima, vjeri...
Ukoliko bismo hladni rat 20. stoljeća proglasili nikad posve jasnim trećim svjetskim ratom u kojem je pobijedio kapitalizam, onda svakako možemo reći da je u tijeku četvrti, u kojem savezi ili alijanse više nisu paradigma. Svaka zemlja ili kombinacija zemlje i lidera ima svoju viziju pobjede. Za SAD je pobjeda vjerojatno očuvanje položaja ključne i jedine prave globalne sile, što nije nužno usklađeno s Trumpovom vizijom pobijede. Kina postaje jedini pravi takmac koji pak ima i regionalne stupnjeve pobjede koji uključuju povrat Tajvana.
Ruski papirni tigar s energetskim zubima bori se za uspostavu svojih isključivih energetskih dobavnih pravaca, prema svim sebi bliskim energetskim tržištima, a ponajprije Europi, energetski gladnom konzumentu. Ruski pohodi prema zapadu danas su Sjeverni tok, nerealizirani Južni tok, u novoj bitci Turski tok i potpuno neprežaljena Družba Adria.
Hrvatska je tu zanimljiva. Ne ulazeći u definiranje hrvatske pobjede u konfuznom i mogućem u tijeku četvrtom svjetskom ratu, jasno je kako upravo ovdje Rusija gubi bitke. Ovdje je pala ideja Južnog toka, ovdje je pala ideja realizacije naftovoda Družba Adria, onemogućeno je Rusima čak i preuzimanje INA-e iz polovičnog vlasništva MOL-a u ruke udarnih ruskih navalnih energetskih snaga poput Rosnjefta...
Ima tu i drugih energetskih tigrova koji se bore za svoje partikularne interese. Iran i Saudijska Arabija projiciraju svoje pobijede u vjerskoj kombinaciji i dominaciji. I tu sklapaju svojevrsna savezništva koja idu toliko daleko da poklopljene interese imaju Izrael i Saudijci.
Globalni sukob u tijeku je skup asimetričnih ratova i asimetričnih interesa, u kojemu je puno više papirnatih tigrova nego onih pravih. U vrijeme izumiranja životinja zapravo je pitanje može li ovakvo stanje završiti uopće s kakvim pravim tigrom ili tigrovima ili ćemo i one opipljive papirnate tigrove zamijeniti virtualiziranim, digitalnim inačicama, koje prenosi 5G tehnologija, a to je sigurno bitka za sebe, koju vode oni koji gledaju dalje od litre benzina ili kubika plina.
Energetika.ba