Dva su glavna razloga za to: visoke cijene električne energije na berzama i izuzetno dobra hidrološka situacija.
Prošlogodišnji finansijski rezultat Elektroprivrede Srbije (EPS) bio je historijski, jer je dobit iznosila 114,6 milijardi dinara, što je oko 980 miliona eura. Ovo je više puta u posljednje vrijeme ponovila Dubravka Đedović Handanović, ministrica energetike i rudarstva. Podsjećanja radi, ovo preduzeće je 2022. godinu završilo sa gubitkom od 73,7 milijardi dinara, što je oko 630 miliona eura. U 2021. godini preduzeće je također poslovalo sa gubitkom, i to od oko 15 milijardi, što je više od 120 miliona eura.
Kako je EPS za samo godinu dana uspio da situaciju preokrene u svoju korist i da od preduzeća koje posluje sa gubitkom stigne do historijskog uspjeha?
Stručnjaci kažu da su razlog veće cijene struje i za građane i za privredu, kao i pozamašan izvoz struje po visokim cijenama. Hidrologija je bila dobra, tj. raspored padavina, i samim tim velika proizvodnja iz hidroelektrana. A to se ne ponavlja svake godine.
Na pitanje koliko je lani izvezeno struje iz Republičkog zavoda za statistiku (RZS) za Politiku kažu da je izvoz električne energije bio vrijedan 1,274 milijarde eura, tj. toliko je prodato u inostranstvu.
Magistar Željko Marković iz kompanije Sitek, koji je bio i jedan od direktora u ovom preduzeću, kaže da su visokom profitu EPS-a tokom prošle godine dominantno doprinijela dva faktora.
„Prvi su visoke cijene električne energije, koje su bile posljedice energetske krize, i koje su se u zavisnosti od vrste proizvoda (isporuka baznog ili vršnog opterećenja) kretale u prosjeku od 150 do 180 eura po megavat-satu za dugoročne isporuke, dok su prosječne cijene na berzama na dan unaprijed tržištu bile oko 135 eura za prvi kvartal 2023. godine. Ako posmatramo prosječnu godišnju cijenu, ona se za prošlu godinu kretala na nivou oko 105 eura. Drugi razlog je i izuzetno dobra hidrološka situacija, koja je EPS-u omogućila da ima dovoljnu proizvodnju, kako za domaće tržište, tako i za prodaju na okolnim tržištima”, ističe naš sagovornik.
Uvoz uglja je bio racionalan izbor
U situaciji, naglašava, gdje na kopovima u Kolubari nije moguće postići dovoljnu proizvodnju lignita kako po pitanju količine, tako i po pitanju kvaliteta u pogledu kalorijske vrijednosti, uvoz uglja zbog namiješavanja sa domaćom proizvodnjom radi postizanja bolje kalorijske vrijednosti, kao i povećanje količine, bio je racionalan izbor, imajući u vidu visoku vrijednost električne energije na tržištu.
„Profitabilnost proizvodnje u uslovima kada se određena količina uglja uvozi zavisi upravo od cijena električne energije na tržištu. Tokom prošle godine, imajući u vidu navedene cijene, bilo je profitabilno uvoziti ugalj. Što se tiče ove godine, očekujem da će EPS procjenjivati kretanja cijena na tržištu i u skladu sa tim upravljati proizvodnjom u termoelektranama, i povlačiti one količine uglja iz uvoza koje neće ugroziti profitabilnost proizvodnje, a moći će da obezbijede ispunjenje obaveza EPS-a po pitanju sigurnosti snabdijevanja svojih kupaca”, objašnjava Marković.
I Milojko Arsić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, kaže da uzrok veće profitabilnosti EPS-a nije samo jedan.
„Jedan od razloga je veća cijena po kojoj je prodavana električna energija uopšte, ali i veća proizvodnja iz hidroelektrana, koja manje košta preduzeće. Sem toga imali smo i manju potrošnju kod nas uslijed blage zime”, kaže Arsić podsjećajući da smo prošle godine uvozili ugalj pa treba vidjeti kolika je bila profitabilnost proizvodnje iz tog izvora.