EU širi ugljičnu kontrolu na konačne proizvode s velikom potrošnjom čelika i aluminija

...učinkovitost provedbe mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), pa će se od 1. januara 2028. područje primjene proširiti na određene proizvode na kraju proizvodnog lanca s velikom potrošnjom čelika i aluminija kao što su razni strojevi ili perilice za rublje.

Također se uklanjaju nedostaci u zakonu kako bi se spriječilo izbjegavanje mjera.

Uvodi se, nadalje, privremeni program potpore za zaštitu proizvođača iz Evropske unije izloženih istjecanju ugljika čime se nagrađuju čišća poduzeća na globalnoj razini i potiče pravednije i konkurentnije okružje.

Vodilo se računa i o zabrinutosti pouzdanih međunarodnih partnera koji bi trebali imati koristi od pojednostavljenja i fleksibilnosti. Uvodi se koncept jednakovrijednosti u porezu na ugljik i odbitku cijena te uključuje nova klauzula kojom se omogućuju dogovorene mjere za olakšavanje trgovine kao što su uzajamno priznavanje pouzdanih akreditacijskih tijela i nova postrojenja za jednakovrijednost odbitka cijena ugljika, prenose Financije hr. Time se zapravo dodatno jača uloga CBAM-a u promicanju dekarbonizacije izvan granica EU-a.

Inače, CBAM je trenutno usmjeren na osnovne materijale kao što su aluminij, cement, električna energija i čelik.

Od 2028. uvoznici će plaćati cijenu ugljika za emisije povezane s tom robom izjednačavajući to područje s materijalima proizvedenima u EU-u koji podliježu sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS). Iako se time štiti od istjecanja ugljika, povećavaju se troškovi za proizvođače iz EU-a koji upotrebljavaju te materijale u proizvodima na kraju proizvodnog lanca kao što su perilice rublja.

Proizvodnja se, doduše, može preusmjeriti na zemlje sa slabijim klimatskim politikama ili bi se roba iz EU-a mogla zamijeniti uvozom s visokim emisijama ugljika.

Kako bi se to suzbilo, Bruxelles planira proširiti doseg CBAM-a na 180 proizvoda s velikom potrošnjom čelika i aluminija, kao što su strojevi i uređaji, kako bi se osiguralo da se emisije smanje, a ne premjeste.

Velika većina, odnosno 94 posto predmetne robe na kraju proizvodnog lanca, proizvodi su iz industrijskog lanca opskrbe s visokim, u prosjeku 79-postotnim, udjelom čelika i aluminija koji se upotrebljavaju u teškim strojevima i specijaliziranoj opremi kao što su nosači od osnovnih metala, cilindri, industrijski radijatori ili strojevi za lijevanje. Mali udio od 6 posto predmetne robe na kraju proizvodnog lanca proizvodi su za kućanstvo. Proizvođač takvih proizvoda na kraju proizvodnog lanca iz EU-a može se suočiti s povećanim troškovima za čelične i aluminijske materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnom postupku.

U izračune CBAM-a Evropska komisija sada uključuje i otpad od aluminija i čelika čime se osigurava pravedno određivanje cijena ugljika za robu, kako proizvedenu u EU tako i za onu uvezenu.

Bruxelles pokreće i fond za privremenu potporu proizvođačima robe obuhvaćene CBAM-om. Time bi se trebao riješiti problem gubitka konkurentnosti na tržištima trećih zemalja na kojima bi se roba iz EU-a mogla zamijeniti jeftinijim alternativama s većim emisijama, što bi moglo dovesti do povećanja globalnih emisija.

Fondom će se nadoknaditi dio troškova ugljika u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama za robu koja se i dalje suočava s rizicima od istjecanja ugljika pri čemu potpora ovisi o dokazanim naporima u pogledu dekarbonizacije. Finansiranje će se osigurati iz doprinosa država članica koji čine 25 posto prihoda od prodaje certifikata o CBAM-u 2026. i 2027., dok će preostalih 75 posto biti vlastita sredstva EU-a.

Provedba CBAM-a je imala prijelazno razdoblje od kraja 2023. do kraja ove godine.

Evropske energetski intenzivne industrije su nedavno izrazile zabrinutost da će naknade za uvoz robe s ugljičnim otiskom u EU biti preniske da bi se zaustavio takav uvoz iz zemalja poput Kine, Brazila ili SAD-a gdje su standardi labaviji.

Ideja CBAM-a je onemogućiti da takozvani ugljično onečišćeniji uvoz dobije prednost pred europskim proizvodima. U slučaju evropskih firmi i proizvoda plaća se 80 eura za svaku tonu ugljičnog dioksida kojeg emitiraju.