Globalna potrošnja električne energije ulazi u novu fazu rasta
Nakon decenija relativno stagnirajuće potražnje za električnom energijom, svjetska ekonomija ulazi u novu fazu elektrifikacije, navode stratezi Bank of America za metale, predvođeni Michaelom Widmerom.
Prema njihovoj procjeni, potražnja za električnom energijom trebala bi od 2026. do 2028. rasti znatno brže od realnog BDP-a. To je važan zaokret jer pokazuje da se rast ekonomije sve više veže uz industrije i infrastrukturu koje troše velike količine električne energije.
Prvi val elektrifikacije bio je povezan s razvojem zelenih tehnologija sredinom prošle decenije. No sada su glavni pokretači električna vozila, podatkovni centri i umjetna inteligencija.
Podatkovni centri postaju jedan od najvažnijih novih izvora potražnje za električnom energijom. Prema istraživanju Goldman Sachsa, globalna potrošnja električne energije u podatkovnim centrima trebala bi u naredne dvije godine porasti s oko 55 gigavata na 84 gigavata. To odgovara potrošnji oko 70 miliona domaćinstava, prenose Financije hr.
Taj trend dio je šire investicijske teze koju ekonomisti nazivaju HALO, odnosno heavy assets, low obsolescence. Ideja je da će u novoj fazi ekonomije fizička infrastruktura umjetne inteligencije, energetike i elektrifikacije postati jednako važna kao softver.
Drugim riječima, AI ne traži samo algoritme i čipove, nego i fabrike, rudnike, dalekovode, transformatore, podatkovne centre, elektrane i mreže. To otvara prostor za rast vrijednosti takozvane tvrde imovine i kompanija koje proizvode ili opskrbljuju ključne materijale.
Metali su već pod pritiskom promjenjive trgovinske politike i carina, ali su cijene ključnih sirovina u posljednjih godinu dana snažno porasle. Bakar, najvažniji industrijski metal po obimu primjene, poskupio je 21 posto u godinu dana. Aluminij je porastao 12 posto, dok su litij i kobalt, metali s ograničenijom ponudom, zabilježili još snažniji rast, od oko 150 odnosno 85 posto.
Bank of America ističe da nove tehnologije, posebno podatkovni centri, povećavaju potražnju za metalima na dva načina. Prvo, sami podatkovni centri zahtijevaju velike količine sirovina, posebno bakra. Drugo, njihova potrošnja električne energije prisiljava države i kompanije na dodatnu izgradnju elektroenergetskih mreža.
Ta mrežna infrastruktura također zahtijeva velike količine metala, od bakra i aluminija za vodove do transformatora i drugih komponenti.
Dodatni poticaj dolazi od promjene geopolitičke slike. Nakon američkih carina na metale i sukoba s Iranom, koji je otvorio pitanje sigurnosti energetskih lanaca snabdijevanja, vlade sve više razmišljaju o energetskoj nezavisnosti.
Kako države budu gradile vlastite kapacitete za proizvodnju i skladištenje energije, rasla bi i potražnja za metalima potrebnim za elektrane, baterije, prijenosne mreže i industrijsku opremu.
Bakar je najbolji primjer tog trenda. Globalna potražnja za bakrom trebala bi porasti s 28 miliona tona u 2025. na 42 miliona tona do 2040. godine.
Električna vozila troše gotovo tri puta više bakra od automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. Oprema za proizvodnju električne energije iz sunca i vjetra, koja čini oko 90 posto novih instaliranih kapaciteta, također zahtijeva velike količine bakra.
Samo potražnja podatkovnih centara za bakrom mogla bi dostići 475 hiljada tona u 2026., u odnosu na 110 hiljada tona u 2025., procjenjuje Gregory Shearer, voditelj strategije za osnovne i plemenite metale u JPMorganu.
No bakar nije jedini dobitnik. Slična dinamika očekuje se i kod aluminija, nikla, cinka, volframa, kobalta i drugih metala važnih za energetsku tranziciju, baterije, električne mreže i industrijsku automatizaciju.
Za investitore i industriju ključna je poruka da elektrifikacija nije apstraktna zelena politika, nego fizički proces koji traži ogromne količine materijala.
Ako se potražnja za električnom energijom zaista odvoji od rasta BDP-a i počne rasti brže od ekonomije, to znači da će energetska infrastruktura postati jedno od glavnih investicionih uskih grla naredne decenije.
Bank of America zato upozorava da se globalna ekonomija brzo mijenja jer vlade širom svijeta elektrificiraju snabdijevanje energijom. No ta tranzicija ne može uspjeti bez dodavanja velikih količina metala u svjetsku ekonomiju.