Dobro je, kaže Milan Ćulibrk, da su Rusi pristali prodati svoj udio i da se konačno nazire nekakvo rješenje za Naftnu industriju Srbije (NIS), a zatim i za Rafineriju Pančevo.
„Loša vijest je da smo deset i pol mjeseci čekali na tu odluku, jer se već 10. januara znalo da će se to morati dogoditi. Dodatno je loša vijest da ruska strana ni u jednom trenutku nije pomislila prodati većinski udio od 56 posto Srbiji, jer je to naša firma. Također je bila greška što je tvrtka prodana 2008. godine, na što smo još tada upozoravali“, rekao je Ćulibrk za N1 televizija.
Srbija ima pravo prvokupa
U kupoprodajnom ugovoru, podsjeća Ćulibrk, piše da Srbija ima pravo prvokupa.
„Što znači, ako se Gazprom dogovori s bilo kojim stranim partnerom da proda svoj većinski udio po bilo kojoj cijeni, prvo bi trebao ponuditi Srbiji da ga kupi po istoj toj cijeni. Očito se to nije dogodilo i sada se pitam zašto“, rekao je.
Jedino objašnjenje, nastavlja, jest da je „naša vlada sve to radila tako amaterski, da su Rusi jednostavno odlučili to zaobići“.
„Spominjala se jedna azijska zemlja, vjerovatno su to Ujedinjeni Arapski Emirati. Spominjali su se i partneri iz Europe, vjerovatno je to MOL. Dušan Bajatović je čak spomenuo mogućnost da se u taj posao uključi i američka naftna kompanija“, rekao je.
Ekonomski novinar istog je mišljenja kao i guvernerka Narodne banke Srbije, Jorgovanka Tabaković - iznenađujuće je da ruska strana nikada nije pomislila prodati svoj udio srpskoj državi.
"Iskreno, ne znam koliko bi to bilo dobro, jer smo vidjeli što ova vlada može učiniti s firmama kojima upravlja i kojima ravna", dodao je.
Naša strategija od 10. januara bila je - Rusi nam biraju izlaz, Amerikanci će to potvrditi, a mi samo čekamo - objasnio je.
"Najgori scenarij bio bi da Rusi ne bi htjeli prodati, tada ne bi bilo izlaza. Tada bi rafinerija definitivno stala za nekoliko dana i Srbija bi se suočila s ozbiljnim posljedicama. Vaš novac je bačen kada nema logistike, nemate načina da uvezete takve količine derivata i zadovoljite potrebe građana, privrede i toplana. Dakle, ovo je na neki način dobra vijest", istaknuo je.
Ćulibrk podsjeća da nije sve gotovo - Rusi se moraju dogovoriti o cijeni, Amerikanci je moraju odobriti...
"I onda se postavlja ključno pitanje - hoće li Rusi biti spremni eventualno čekati da im se novac isplati? Amerika je uvela sankcije pod obrazloženjem da bi to spriječilo financiranje ruske agresije u Ukrajini. Sada se postavlja pitanje, ako je NIS do sada kao većinski vlasnik godišnje izdvajao nekoliko stotina miliona eura dividendi, što će se onda dogoditi s dvije ili tri milijarde eura koliko bi ova transakcija mogla vrijediti? To je puno novca na hrpi i pitanje je hoće li se to moći odmah isplatiti Rusima ili će se čekati... Prerano je za otvaranje šampanjca", rekao je.
Oči uprte u Abu Dhabi
Tokom dana, kao najvjerojatniji kupac pojavila se Nacionalna naftna kompanija Abu Dhabija ADNOC. MOL je još uvijek u igri.
"Znamo za ADNOC da njime upravlja (šeik Muhamed) Bin Zayed, za kojeg predsjednik Vučić tvrdi da su osobni prijatelji. Praktički mu je dodijeljen hotel na Kopaoniku. Njegov bliski prijatelj Mohamed Alabar ovdje ima veliki projekt, Beograd na vodi. Država im je u početku dala 200 hektara, a plan je donirati još 300 hektara vrijednih šest do sedam milijardi eura. Od toga je država dobila dividende vrijedne pet ili šest stanova u Beogradu na vodi", nabrojao je Ćulibrk.
Srbija ima puno zajedničkih poslova s UAE, a Vučić je kao premijer 2014. posudio milijardu dolara od Bin Zayeda kako bi popunio rupu u proračunu, prisjetio se.
"Imaju vrlo dobre odnose, tako da se ovo uklapa u priču. Emirati imaju dobre odnose i sa SAD-om i s Rusijom", zaključio je.