Svijet treba uložiti 6.000 milijardi dolara kako bi utrostručio nuklearne kapacitete

Novi World Nuclear Investment Guide investitorima pruža smjernice i alate za procjenu nuklearnih projekata kako bi finansiranje postalo jednostavnije, standardiziranije i dostupnije.

Lideri iz nuklearnog i finansijskog sektora udružili su snage kako bi izradili prvo izdanje Svjetskog vodiča za ulaganja u nuklearnu energiju (World Nuclear Investment Guide). Cilj ovog vodiča je približiti nuklearnu energiju investitorima i omogućiti da se ona posmatra kao „još jedna klasa infrastrukturne imovine“.

Izazov je veliki. Prema najnovijem izvještaju World Nuclear Outlook, koji je objavilo Svjetsko nuklearno udruženje, kada se uzmu u obzir svi postojeći reaktori, oni u izgradnji, planirani, predloženi i potencijalni reaktori, zajedno s državnim ciljevima, ukupni globalni nuklearni kapacitet mogao bi doseći 1.446 GW do 2050. godine, u poređenju s današnjih 403 GW operativnih kapaciteta.

Vodič procjenjuje da će za ostvarenje tog cilja biti potrebno 6.000 milijardi američkih dolara ulaganja do 2050. godine. U taj iznos uključene su investicije u cijeli nuklearni lanac vrijednosti – od eksploatacije urana i proizvodnje goriva, preko izgradnje elektrana, do njihovog gašenja i skladištenja radioaktivnog otpada. To znači da će biti neophodna značajna ulaganja privatnog kapitala, uz javno finansiranje, kako u nove proizvodne kapacitete, tako i u cijeli ciklus nuklearnog goriva, prenosi Energija Balkana.

Upravo tu svoju ulogu ima ovaj vodič. O njegovom nastanku i problemima koje želi riješiti govorila je glavna autorica Lola Infante, viša programska rukovoditeljica za ekonomiju i finansije u Svjetskom nuklearnom udruženju, u podcastu World Nuclear News.

„Ideja za vodič nastala je prošlog septembra tokom finansijskog samita u okviru Svjetskog nuklearnog simpozija. Finansijska zajednica i nuklearna industrija jasno su ukazale na dvije povezane stvari. Prvo, postoji strukturni jaz između ova dva sektora koji mora biti premošten. Drugo, potrebno je da nuklearnu energiju prestanemo posmatrati kao nešto posebno i da je tretiramo kao standardnu infrastrukturnu investiciju. Suština problema je u tome što, ukoliko želimo do 2050. utrostručiti nuklearne kapacitete, moramo osigurati mnogo više investicija.“

Prema njenim riječima, glavni izazov nije tehnološki, već finansijski.

„Ne radi se o tome da na globalnim tržištima nema dovoljno kapitala ili da banke i investitori nisu zainteresirani. Naprotiv, interes za nuklearnu energiju raste. Problem je što nedostaje spremnost za ulaganje u konkretne projekte. Tu nastaju pravi izazovi. Mnogi investitori žele ulagati u nuklearnu energiju, ali nisu sigurni gdje i kako da se uključe. Zato želimo da im kroz vodič predstavimo različite mogućnosti ulaganja, na različitim nivoima rizika i prinosa, kako bi mogli pronaći investicije koje odgovaraju njihovim očekivanjima.“

Ona dodaje da postoje i investitori koji znaju gdje žele ulagati, ali nemaju odgovarajuće alate za procjenu nuklearnih projekata.

„Njima želimo pružiti informacije koje će pomoći u razvoju standardiziranih okvira i alata za procjenu projekata. Vodič upravo pokušava premostiti taj jaz pružanjem informacija koje su potrebne i finansijskom sektoru i nuklearnoj industriji.“

Prvi dio vodiča, pod nazivom Roadmap to Mainstream Finance: The Path to Scale Nuclear Energy, prikazuje razmjere investicijskog izazova ukoliko svijet želi ostvariti široko prihvaćen cilj utrostručenja nuklearnih kapaciteta do 2050. godine.

Govoreći o potrebnim ulaganjima, Infante kaže:

„Procjenjujemo da će za ostvarenje sadašnjih državnih planova širom svijeta biti potrebno oko 6.000 milijardi dolara između danas i 2050. godine, odnosno oko 250 milijardi dolara godišnje. To jeste veliki izazov, ali i velika prilika. Druge industrije ulažu podjednako ili čak više. Međutim, jasno je da vlade same ne mogu osigurati toliki kapital.

Tradicionalno, države imaju ključnu ulogu kroz zakonodavni okvir, regulativu, smanjenje rizika i finansiranje projekata. Ali sada moramo uključiti i privatni kapital. Na mnogim tržištima još ne postoje uvjeti za to, pa upravo zato ovaj vodič objašnjava kako preći s modela u kojem dominiraju vlade na model u kojem će se nuklearna energija tretirati kao svaka druga infrastrukturna investicija – gdje su rizici poznati, mjerljivi i mogu se vrednovati, a privatni kapital aktivno učestvuje na tržištu.“

Prema njenim riječima, svi akteri imaju svoju ulogu.

„Ne mislimo da finansijski sektor treba samo čekati da mu na sto stigne potpuno bezrizičan projekt. Projekti ne postaju manje rizični sami od sebe. Potrebno je da investitori i finansijske institucije učestvuju od samog početka, kako bi zajedno razvili standarde, modele procjene rizika i finansijske alate koji će se kasnije moći primjenjivati na buduće projekte.“

Jedan od članova Savjetodavnog odbora vodiča bio je Ananya Modi, kopredsjedavajući tima za finansiranje energetskih projekata u kompaniji Rothschild & Co. On smatra da je vodič izuzetno važan iz perspektive finansijskog sektora.

„Često govorimo o potrebi standardizacije nuklearne energije, a finansiranje je njen ključni dio. Nijedan projekt neće biti realiziran bez odgovarajućeg finansiranja. Svjetsko nuklearno udruženje okupilo je stručnjake iz različitih zemalja i oblasti tehnologije, jer je upravo takva saradnja neophodna da bi se odgovorilo na ogromnu potražnju za kapitalom.“

Modi smatra da je ovo jedan od najvećih izazova današnje generacije.

„Ako uspijemo riješiti ovaj problem, postavit ćemo temelje za buduće generacije. Do sada je postojalo mnogo različitih modela finansiranja, prilagođenih pojedinačnim projektima i državama. Međutim, ako želimo povećati godišnja ulaganja s nekoliko desetina milijardi na stotine milijardi dolara, ovaj vodič može pokazati put.“

Govoreći o riziku prekoračenja troškova i kašnjenja projekata, Modi podsjeća da su se slična pitanja postavljala i kada je počeo razvoj vjetroelektrana na moru.

„Prije petnaestak godina investitori su se suočavali s istim dilemama. Vremenom su razvijeni modeli podjele rizika i odgovarajuće državne garancije. Ne postoji univerzalno rješenje. Sve zavisi od zemlje, izvođača i raspodjele rizika. Ali cilj svih učesnika mora biti uspješan završetak projekta. Kako bude rasla izgradnja novih elektrana, kao što smo vidjeli u Aziji, bit će sve više podataka koji će povećati sigurnost u procjeni troškova i rokova.“

Infante naglašava da vodič treba pomoći da nuklearni projekti prestanu biti tretirani kao jedinstveni slučajevi.

„Osim u pojedinim zemljama, poput Kine, dugo nije bilo dovoljno novih nuklearnih projekata da bi se prikupili podaci potrebni za standardizaciju procesa. Do skoro je svaki projekt bio posmatran kao potpuno jedinstven i razvijan od početka. Sada pokušavamo objediniti postojeća iskustva, najbolje prakse iz drugih industrija i finansijskog sektora kako bismo olakšali donošenje investicijskih odluka.“

Ona ističe da vodič nije zamišljen kao konačni priručnik.

„Ne nudimo gotova rješenja niti propisujemo modele. Želimo ponuditi alate, informacije, primjere dobre prakse i studije slučaja koje mogu pomoći drugima da razviju vlastite standardizirane okvire. Na primjer, u dijelu vodiča koji će biti objavljen u septembru predstavit ćemo model donošenja investicijskih odluka koji obuhvata pitanja vlasničke strukture, modela izgradnje, državne podrške i modela prihoda. Drugi dio vodiča pomoći će razvojnim timovima da svoje projekte učine privlačnijim investitorima i da razumiju koje informacije finansijske institucije očekuju.“

Infante naglašava da je vodič namijenjen svim državama.

„Kada se govori o finansiranju nuklearne energije, mnogi pomisle da se misli isključivo na zapadne zemlje. Međutim, principi finansijske discipline važe svuda – bez obzira na to da li se projekti finansiraju privatnim ili javnim kapitalom. Način procjene rizika i vrednovanja projekta isti je za sve. Upravo takav pristup treba omogućiti brži razvoj nuklearne energetike širom svijeta.“

Vodič se ne bavi samo finansiranjem izgradnje nuklearnih elektrana, već obuhvata cijeli lanac vrijednosti.

„Sama elektrana predstavlja samo dio ukupnih ulaganja. Jednako je važno finansirati cijeli lanac snabdijevanja kako bi dobavljači imali kapacitete da isporuče potrebnu opremu i učestvuju u projektima. Upravo u lancu snabdijevanja mogu nastati najveća uska grla, što može dovesti do kašnjenja cijelog projekta. Investitori to veoma dobro razumiju i sve više ulažu ne samo u same elektrane već i u kompanije koje čine njihov ekosistem“, objašnjava Modi.

Govoreći o narednim koracima, Modi ističe da će uspjeh zavisiti od saradnje.

„Nuklearna energija je specifična jer zahtijeva saradnju svih učesnika – od dobavljača do finansijskih institucija. Osim privatnog kapitala, važnu ulogu imaju i međunarodne razvojne banke. Svjetska banka se ponovo uključila u finansiranje nuklearnih projekata, a agencije za izvozno kreditiranje širom svijeta pokazuju veliko interesovanje. Upravo kombinacija javnog i privatnog kapitala predstavlja jednu od najvećih prednosti nuklearne energetike.

Ovo nije oblast u kojoj postoji jedno rješenje. Potrebna je kombinacija različitih izvora finansiranja i bliska saradnja svih učesnika kako bi se odabrao najprikladniji kapital za svaki dio projekta. Pred nama su uzbudljiva vremena i ogromne mogućnosti za ulaganja širom svijeta.“