U Evropi počeo rad najvećeg komercijalnog projekta za skladištenje ugljika
Pogon Yara Sluiskil obuhvata prijevoz ugljendioksida brodom i njegovo trajno skladištenje ispod norveškog Sjevernog mora, u postrojenju nazvanom Northern Lights, koje je finansirala Evropska unija (EU) u okviru programa „Povezivanje Evrope“.
Postrojenje za proizvodnju industrijskog amonijaka i vještačkog đubriva hvataće i pretvarati u tečno stanje 800.000 tona ugljendioksida godišnje, nastalog tokom proizvodnje amonijaka.
O ovom prekograničnom projektu sporazum je potpisan 2023. godine u okviru takozvanog Zelenog saveza EU-a i Norveške. Riječ je o projektu koji objedinjuje javnu podršku, privatne investicije i industriju te dodatno jača saradnju između zemalja članica EU-a i Norveške.
Na svečanosti povodom pokretanja projekta bili su, između ostalih, evropski komesar za klimatska pitanja Wopke Hoekstra te premijeri Nizozemske i Norveške. Pogon u Sluiskilu, mjestu koje ima oko 2.200 stanovnika, primjer je strateškog evropskog ulaganja u dekarbonizaciju i konkurentnost.
Očekuje se da će tokom 15 godina biti uhvaćeno oko 12 miliona tona ugljendioksida.
„Na ovaj način podstiče se smanjenje emisija u energetski intenzivnim industrijama, poput proizvodnje vještačkog đubriva i amonijaka. Također se podstiču inovacije, stvaranje snažne industrijske baze i razvoj čistih tehnologija“, navodi Evropska komisija.
Kako je istakao Hoekstra, Evropi su potrebna praktična klimatska rješenja kojima se stvarno smanjuju emisije, a istovremeno jača industrijska konkurentnost, prenose Financije hr.
„Projekat za hvatanje i skladištenje ugljika u Sluiskilu pokazuje šta je moguće postići kada se spoje inovacije i prekogranična saradnja. To je upravo vrsta projekata koja je Evropi potrebna kako bi se povezale klimatske ambicije i snažna industrijska baza“, poručio je Hoekstra.
Hrvatska također radi na projektu za hvatanje i skladištenje ugljika na lokaciji Bockovac na istoku zemlje. Vrijednost projekta, koji vodi Agencija za ugljikovodike (AZU), procijenjena je na oko 400 miliona eura. Riječ je o trajnom skladištenju ugljendioksida u geotermalnom akviferu na toj lokaciji, uz istovremenu proizvodnju obnovljive geotermalne energije.
Hrvatsko skladište imalo bi kapacitet utiskivanja do 740.000 tona godišnje, a procjenjuje se da bi tokom 25 godina moglo biti uskladišteno gotovo 16 miliona tona ugljendioksida.