Evropska unija, Sjedinjene Američke Države, Kina i druge velike sile već godinama razvijaju nacionalne strategije koje uključuju upotrebu vodika u industriji, saobraćaju i proizvodnji električne energije. U tom kontekstu, logično se nameće pitanje – gdje je Bosna i Hercegovina u toj priči?
Vodik se smatra „zelenim gorivom“ kada se proizvodi elektrolizom vode korištenjem električne energije iz obnovljivih izvora. Takav vodik, poznat kao zeleni vodik, ima potencijal da značajno smanji emisiju ugljen-dioksida, posebno u sektorima koji su teško dekarbonizirani – poput teške industrije i dugolinijskog transporta.
Evropska unija kroz svoj Zeleni plan (Green Deal) i Fit for 55 paket jasno naglašava ulogu vodika u postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine. Mnoge zemlje već grade infrastrukturu, formiraju strateške saveze i ulažu milijarde eura u istraživanje i razvoj tehnologija vezanih za vodik.
Bosna i Hercegovina posjeduje određene prirodne i infrastrukturne prednosti koje bi mogle poslužiti kao osnova za razvoj vodikove ekonomije. Hidroenergija, kao dominantan izvor obnovljive energije u BiH, pruža realnu šansu za proizvodnju zelenog vodika. Osim toga, postoje i industrijski kapaciteti u metaloprerađivačkom sektoru koji bi mogli biti korisnici vodika.
Međutim, BiH još uvijek nema usvojenu nacionalnu strategiju za vodik, niti zakonski okvir koji bi omogućio sistemski razvoj ove oblasti. Postoje određeni signali interesa iz akademske zajednice i privatnog sektora, ali nedostatak institucionalne podrške i strateške vizije ostavlja zemlju na margini evropskih i regionalnih tokova.
Regionalna poređenja
Zemlje u regionu već prave prve korake. Hrvatska je kroz nacionalni plan oporavka i otpornosti uključila projekte za proizvodnju i primjenu vodika. Srbija razvija pilot projekte u saradnji s evropskim partnerima, dok Slovenija i Mađarska već testiraju vodikove stanice i uključuju ovaj energent u svoje planove za transport.
U poređenju s tim, BiH kaska ne samo infrastrukturno, već i zakonodavno. Bez jasne državne strategije, te bez aktivne uloge entitetskih i kantonalnih vlasti, teško je očekivati konkretne pomake u skorijoj budućnosti.
Prilika koja ne smije biti propuštena
Iako trenutno nije u fokusu, vodik bi mogao postati ključni element energetske budućnosti BiH, posebno u kontekstu evropskih integracija. EU fondovi i međunarodni partneri sve više favorizuju projekte vezane za održivu energiju, a pravovremenim planiranjem BiH bi mogla osigurati pristup finansijskim sredstvima i tehnologijama koje bi vodik približile domaćem tržištu.
Upravo zato je važno da se otvori ozbiljan dijalog između vlasti, stručne javnosti i industrije – kako bi se kreirala osnova za uključivanje vodika u nacionalne energetske ciljeve.
Dok svijet ubrzano investira u tehnologije vodika, Bosna i Hercegovina još uvijek posmatra sa strane. Iako postoji tehnički potencijal, bez strateškog pristupa i političke volje, BiH bi mogla propustiti priliku da postane dio novog energetskog poretka koji se već oblikuje u Evropi.