Više od 60.000 vozila s ugrađenom plinskom instalacijom trenutno se kreće hrvatskim prometnicama, što čini oko tri posto "plinaša" u odnosu na ukupan broj automobila.
Prije godinu i pol dana, točnije u lipnju 2015., došlo je do rekordne razlike u cijeni litre autoplina (LPG) i Eurosupera 95, koja je iznosila više od 7 kuna (10,54 kune po litri benzina u odnosu na 3,45 kuna po litri plina). U ovom trenutku litra bezolovnog benzina Eurosupera 95 zapada 9,73 kune (na Ininim crpkama) u odnosu na 4,77 kuna, koliko košta litra autoplina.
Stoga je autoplin jeftiniji 4,96 kuna po litri u odnosu na benzin, što znači da je LPG upola jeftiniji od benzina, premda Europska komisija posljednjih godina preporučuje standardnu razliku od 55 posto. U odnosu na benzin plin je sada jeftiniji 51,0 posto, što znači da još ima prostora do tih famoznih 55 posto.
S obzirom na sadašnju situaciju i činjenicu da se litra bezolovnog benzina s 95 oktana približila granici od 10 kuna, čini se da vozači čije automobile pokreću benzinski motori opet mogu razmišljati o ugradnji plinskih instalacija, čija se cijena kreće između 7000 i 10.000 kuna, ovisno o snazi motora i broju cilindara.
Ako se uzme u obzir da automobil s 4-cilindarskim motorom troši 8 litara benzina na 100 kilometara, te da je potrošnja plina veća za 15 posto (9,2 l/100 km), onda je lako izračunati trošak goriva. Benzinac će po sadašnjoj cijeni na 100 prijeđenih kilometara potrošiti 77,84 kune, dok pogon na plin iziskuje trošak od 43,88 kuna.
Znači da je ušteda na plinu samo u pogledu goriva gotovo dva puta veća. Ako se uzme u obzir da prosječni vozač tijekom godine dana prijeđe 13.500 kilometara (podatak Centra za vozila Hrvatske), proizlazi da će vozači koji koriste LPG u godinu dana potrošiti 5923,80 kuna, a oni koji voze na benzin čak 10.508,40 kuna. Dakle, ušteda na gorivu bila bi 4584,60 kuna.
Međutim, da bi se smanjili izdaci za gorivo vožnjom na plin, treba računati na nova ulaganja koja će se isplatiti nakon određenog broja kilometara. Računica je vrlo jednostavna i počinje od vrijednosti plinske instalacije koja se ugrađuje.
Za jednostavniju računicu uzet ćemo prosječnu vrijednost plinske instalacije od 8000 kuna, što opet ovisi o vrsti motora, njegovoj starosti i slično. Naravno, u obzir dolaze samo benzinci, premda se plin može ugrađivati i u dizelske motore, ali to je puno skuplje, složenije i ne isplati se.
Nakon ugradnje plinske instalacije zakonska je obveza svakog vlasnika automobila da u roku od 15 dana ode u Stanicu za tehnički pregled vozila kako bi se obavilo ispitivanje novoinstaliranih elemenata, a za dobivanje atesta plaća se 1050 kuna.
Naravno, prilikom svake sljedeće registracije vozila plaća se i 550 kuna za cestarinu, koja nije ukalkulirana u litru plina, za razliku od benzina. Kad se na vrijednost potrošenog plina (5923,80 kuna) i ugradnju plinske instalacije (8000 kuna) doda 1600 kuna nameta (atest i cestarina), proizlazi da će u godinu dana trošak na kraju biti 15.523,80 kuna.
Prema našem izračunu, ovisno o vrsti vozila i snazi motora, trošak ugradnje plinske instalacije isplatit će se za otprilike dvije godine ili nakon prijeđenih 25.000 kilometara.
Tek nakon te kilometraže vlasnik vozila s plinskom instalacijom vozit će se otprilike 51,0 posto jeftinije nego da se vozi na benzin. Stoga nije naodmet da se okrenemo plinu u većoj mjeri, koji je, usput rečeno, i ekološki prihvatljiviji od Eurosupera 95 i Eurodizela.
Plinsku instalaciju, tvornički ugrađenu i homologiranu, već nude Opel, Dacia i Fiat. Tijekom 2016. godine prodano je 455 novih automobila s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom, od čega najveći dio, čak 340, otpada na Dacijine modele. Inače, Dacia sve svoje modele nudi sa serijski ugrađenim plinom uz cijenu uvećanu za 5000 kuna.
Ponuda Opela također je vrlo bogata jer se nudi čak pet modela s tvornički ugrađenom plinskom instalacijom, a za to treba doplatiti od 4000 do 6000 kuna. Fiat s plinom nudi Punto s 1.4-litrenim motorom.
Moderni plinski sustavi za ugradnju u motore s normom Euro 6 smanjili su razliku u potrošnji na 15 posto. Osim uštede u novcu, prednost ugradnje instalacija za autoplin je u većoj autonomiji, duljoj trajnosti katalizatora i lamda sonde, te manjoj emisiji CO2.
Negativna strana autoplina je gubitak snage do 10 posto, te smanjenje prtljažnika za obujam plinskog spremnika. Tu je i trošak atesta (1050 kn), godišnja naknada za ceste (550 kn) i održavanje plinskih instalacija (oko 700 kn).
Energetika.ba