Ukrajinski plinovodi: Hoće li opskrba biti moguća nakon isteka sporazuma s Rusijom?

Ukrajina ima tisuće kilometara podzemnih plinovoda koji prebacuju ruski prirodni plin u smjeru Evrope. Prije nego što je Moskva započela invaziju na Ukrajinu, skoro 150 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje je prolazilo kroz plinovode koje je izgradio još Sovjetski Savez.

Od početka rata, države Evropske unije su smanjile svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, dok je Rusija reducirala isporuke plina kroz Ukrajinu sa 40 milijardi kubičnih metara, o čemu su se dvije strane dogovorile 2019. godine, na skoro 15 milijardi prošle godine.

Krajem ove godine ističe petogodišnji sporazum s ruskom državnom energetskom firmom Gazprom o ukrajinskoj tranzitnoj ruti za plin. To je jedini trgovinski i politički sporazum između Moskve i Kijeva koji je još uvijek na snazi.

Rusija otvorena za obnovu sporazuma o tranzitu

Ukrajina i Evropska unija su smanjile mogućnost potpisivanja novog sporazuma s Moskvom, pošto su diplomatski odnosi prekinuti zbog sukoba.

Bruxelles je priopćio da države EU-a koje se najviše oslanjaju na ruski plin koji stiže preko Ukrajine — Austrija, Slovačka, Mađarska i Italija — mogu povećati uvoz ukapljenog plina ili dotok plina preko drugih plinovoda. Moskva je, s druge strane, prošle sedmice rekla da je otvorena za obnavljanje sporazuma.

„Tranzit preko ukrajinskog teritorija ovisi od Ukrajine. Oni imaju svoja utvrđena pravila. Ovisi od njihove želje. Rusija je spremna opskrbljivati", prenijele su ruske državne novinske agencije riječi zamjenika premijera Aleksandra Novaka.

Umjesto toga, EU je počela pregovore s Azerbejdžanom o uvozu veće količine prirodnog plina, koji bi potencijalno mogao prolaziti kroz ukrajinske plinovode i pomoći u tome da zemlja razorena ratom sačuva ulogu tranzitne zemlje za plin.

Azerbejdžan je povećao izvoz plina u Evropu za 56 posto u prvoj godini rata i zadao je sebi cilj da ga udvostruči do 2027. Ako se izvoz bude povećavao kao u prvih šest mjeseci ove godine, očekuje se da će do kraja 2024. isporuke u Evropu dostići 12,8 milijardi kubičnih metara.

Hikmat Hadžijev, savjetnik predsjednika Azerbejdžana, rekao je prošlog mjeseca novinskoj agenciji Reuters da su i EU i Kijev zatražili od Azerbejdžana da omogući pregovore sa Rusijom. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je prošle sedmice u intervjuu za Bloomberg News da su pregovori u toku.

Stručnjaci za energetiku smatraju da Azerbejdžan, koji će biti domaćin klimatske konferencije Ujedinjenih naroda u studenom, kratkoročno nema raspoloživog plina za dodatno povećanje opskrbe Evrope.

Aura Sabadus, nerezidentna viša saradnica u Centru za analizu europske politike (CEPA), kaže za DW: „Proizvodnja plina u Azerbejdžanu nije tako velika. Zemlja ima velike potrebe za opskrbom domaćeg tržišta plinom i već izvozi plin u Gruziju, Tursku i Evropu."

Vladi u Bakuu će biti potrebno vrijeme i mora uložiti značajna sredstva kako bi povećala svoje kapacitete za izvoz plina, kažu stručnjaci. Države EU-a u međuvremenu pokušavaju prijeći s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, pa Bruxelles možda nije voljan potpisati dugoročni sporazum.

Oleksandr Suhodolja, stručnjak za energetsku sigurnost i zaštitu kritične infrastrukture u Nacionalnom institutu za strateške studije Ukrajine, rekao je za DW: „[Sporazum s Azerbejdžanom] pomoći će Ukrajini da pumpa veće količine plina u Evropu u vrijeme kada zemlja već integrira svoje tržište plina u evropsko tržište".

Sabadus u međuvremenu smatra da bi se azerbejdžanski plin vjerovatno moralo uvoziti preko južne ruske plinovodne infrastrukture, preko Turske, Moldavije i Rumunije, pošto Azerbejdžan ne graniči s Ukrajinom. Sabadus je za DW rekla da su troškovi tranzita na južnim plinovodima „preveliki", što bi moglo potpuno osujetiti uspostavljanje te rute.

Bilo bi moguće i da Azerbejdžanci prodaju svoj plin preko Rusije, dozvoljavajući državnom energetskom monopolisti Gazpromu i drugim ruskim firmama da zarade na tranzitu.

Gazprom je ove godine objavio da je na gubitku prvi put od 1999. godine, pošto je kompanija imala problema oko naknade izgubljenog evropskog izvoza kroz poslove s Kinom i Turskom.

Ukrajina ima najveća podzemna skladište plina u Evropi, koje se nalaze uglavnom na zapadu zemlje, a Kijev je prije rata tražio od Moskve da joj dozvoli tranzit plina iz Azerbejdžana i Turkmenistana u Evropu. Ali Kremlj je to odbio, tako da je i ova ruta pod znakom pitanja.

„Malo je vjerovatno da bi Rusi otvorili svoje granice [za plin iz susjednih zemalja] jer bi to značilo gubitak kontrole nad njihovim prijenosnim sustavom, koji se smatra strateškom prednošću", rekla je Sabadus.

Azerbejdžan već uvozi dio svog plina iz Rusije i Turkmenistana, a kritičari kažu da to omogućava reeksport ruskog plina u Evropu na mala vrata. Baku negira te navode.

Drugo rješenje bi bio sporazum o razmjeni plina, gdje bi Rusija i Azerbejdžan razmjenjivali određene količine energenata prije ponovnog izvoza.

„U stvari, sporazum bi podrazumijevao da se ruski plin na granici Rusije i Ukrajine prodaje Azerbejdžancima, odakle bi potom mogao biti isporučen preko Ukrajine", rekla je Sabadus, dodajući da bi se to moglo smatrati prevelikim rizikom za europske kupce jer su ukrajinski plinovodi i dalje mete ruskih napada.

Kijev je 2021. zaradio oko milijardu dolara (0,92 milijardi eura) od tranzita ruskog plina, ali zbog nižih količina isporuke u Evropu, ta svota je od početka rata opala na oko 700 miliona dolara godišnje.

„To je mala količina plina i ta razina nije isplativa za Ukrajinu", rekao je Suhodolja.

Većina naknada se izdvaja za operativne troškove, uključujući održavanje plinovoda, tako da bi svaki novi dogovor morao uključiti značajno povećanje isporuka plina čime bi se pomoglo u popunjavanju budžetskih rupa u Kijevu.

„Ako se ugovor o tranzitu ne obnovi s osjetno većim količinama plina, Ukrajinci uopće neće zaraditi novac", rekla je Sabadus.