Nakon što je američka vojska otela venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura fokus je na ogromnim rezervama nafte njegove osiromašene zemlje.
No ponovno pokretanje proizvodnje moglo bi značiti ekološku katastrofu.
Venecuela posjeduje najveće svjetske rezerve nafte. No naftna industrija je godinama u padu, a proizvodnja je naglo pala pod vodstvom Nicolasa Madura. Veliki nacionalni dug, loša infrastruktura i korupcija znače da bi bila potrebna ogromna ulaganja i novo zakonodavstvo kako bi se povećao dotok petrodolara u Venecueli. Stručnjaci kažu da bi to moglo potrajati godinama. Nadalje, ponovni naftni bum mogao bi imati visoku cijenu za lokalno stanovništvo.
Jer, ova zemlja se već sada bori s masovnim zagađenjem vode uzrokovanim postojećom proizvodnjom nafte. Zbog curenja iz naftovoda voda u jezeru Maracaibo, jednom od najvećih jezera Južne Amerike, zagađena je i na mnogim mjestima smeđe boje.
Ali ovo bi mogao biti samo početak. Samo na području oko rijeke Orinoco nalazi se 1,3 biliona barela nafte: to je jedno od najvećih naftnih polja na svijetu. Naučnici upozoravaju da bi vađenje na ovom području moglo kontaminirati Orinoco, jednu od žila kucavica zemlje.
Ako se venecuelska proizvodnja nafte uz sudjelovanje SAD-a u budućnosti doista značajno poveća bez odgovarajućih propisa i standarda zaštite okoliša, novi problemi bili bi neizbježni. Primjeri iz brojnih drugih zemalja pokazuju da veliki naftni resursi ne znače automatski rast, radna mjesta i prosperitet stanovništva.
Mozambik: nedostaci eksploatacije plina
Mozambik je posljednjih godina više puta bio tema međunarodnih medija. Tu zemlju je pogodilo nekoliko tropskih oluja, uzrokovanih klimatskim promjenama, koje su opustošile cijele regije. 600.000 ljudi izgubilo je domove, prenosi SEEbiz.
S druge strane, uz obalu ove istočnoafričke zemlje otkrivena su 2010. velika plinska polja. Talijanska tvrtka ENI i francuska firma Total Energies zajedno su obećale ulaganja iznad 27 milijardi eura. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da bi to moglo generirati prihode do 500 milijardi američkih dolara. Ovi podaci budu nade u brzu zaradu koja je zemlji očajnički potrebna. No kritičari tvrde da su prihodi ove veličine nerealni.
Nakon otkrića rezervi plina trebalo je 12 godina prije nego što je proizvodnja mogla započeti. Daljnji projekti ukapljenog prirodnog plina (LNG) nisu planirani do 2028. Dakle, nema govora o brzoj zaradi.
Upitno je hoće li i kako će lokalno stanovništvo imati koristi. Izvješće Međunarodnog instituta za održivi razvoj (IISD) također otkriva drastične posljedice vađenja plina na okoliš. Prema studiji, uništena su velika šumska i močvarna područja te obalna područja - staništa koja su ključna za bioraznolikost i zaštitu obale.
Ekosistemi u moru uz obalu također su pod pritiskom: bušenje, kopanje bagerima i zagađenje veliki su izazov za morski život. Uništena staništa i gubitak brojnih vrsta ne samo da štete prirodi, već i drastično smanjuju ulov ribe. To ugrožava egzistenciju i sredstva za život lokalnog stanovništva, upozorava IISD. Prema organizaciji Evropski centar za ustavna i ljudska prava, razvoj plinskog projekta također je pridonio raseljavanju stanovništva i porastu nasilja u regiji.
Rizici ne samo za siromašne zemlje
Prema procjenama španskih naučnika, proizvodnja nafte utječe na okoliš i zdravlje oko 600 milijuna ljudi širom svijeta. No proizvodnja nafte ne predstavlja rizik samo za prirodu i lokalno stanovništvo u siromašnijim regijama i zemljama u razvoju.
Dramatičan primjer je katastrofa Deepwater Horizona iz 2010. Nakon eksplozije naftne platforme više od 700.000 tona sirove nafte mjesecima je teklo u Meksički zaljev. Šteta za ljude, obalne ekosistemei lokalne ekonomije procjenjuje se na preko 60 milijardi dolara.
Analize sveučilišta Yale i Cambridge pokazuju da je industrijsko zagađenje češće u regijama u kojima su propisi slabi, korupcija visoka, zakoni se ne provode i cjelokupni privredni model je na klimavim nogama. To se vjerovatno odnosi i na Venecuelu.
Ekvador: nafta nije donijela opći prosperitet
Otkriće nalazišta nafte 1960-ih nije ni Ekvadoru donijelo brzi prosperitet, već probleme. Umjesto da se oslanja isključivo na poljoprivredu, zemlja se sada usredotočila na naftu kao glavni izvozni proizvod.
Međutim, početak proizvodnje nafte pratilo je onečišćenje okoliša u pogođenim regijama. Curenje nafte i kontaminirane otpadne vode zagadili su vode i tlo, šteteći poljoprivredi, stočarstvu i ribljem svijetu i time utječući na važne izvore prihoda lokalnog stanovništva.
Posljednja ekološka katastrofa, kada je puknuo naftovod u martu 2025., pogodila je više od 300.000 ljudi. Izlijevanje nafte često se povezuje sa zaraznim bolestima i dugotrajnim zdravstvenim krizama zbog onečišćenja vode.
Velika državna potrošnja i državni dug značili su da se Ekvador oslanjao na izvoz nafte i očekivao da će se to nastaviti unedogled. Međutim, naftna kriza 1980-ih i naknadni pad cijena gurnuli su ekvadorsko gospodarstvo u krizu.
Ovdje bi mogle postojati neke paralele s Venecuelom, jer je zemlja jako zadužena, njezini propisi su zastarjeli, a drugi privredni sektori izuzetno slabi.
Nigerija: visoki prihodi od nafte, ali malo koristi
Decenijama je proizvodnja nafte i plina u Nigeriji generirala ogromne prihode od izvoza. Ipak, većina stanovništva i dalje pati od siromaštva. Proizvodnja nafte u delti Nigera uzrokovala je ogromnu štetu okolišu i društvene sukobe. Vode bogate ribom i poljoprivredno zemljište kontaminirani su hiljadama tona nafte, s izravnim posljedicama za zdravlje i egzistenciju više od 30 miliona ljudi u regiji. U međuvremenu je stvoreno malo novih radnih mjesta.
Unatoč rastućim prihodima za korporacije i državu, lokalne zajednice jedva imaju koristi. Često su ostavljene same s uništenim okolišem, socijalnom destabilizacijom i rastućim siromaštvom.
Prema prognozama IEA-e, globalna potražnja za naftom i plinom nastavit će rasti u nadolazećim godinama, ali većina stručnjaka također predviđa kraj fosilnih goriva. Velik je rizik da će ulaganja u industriju fosilnih goriva postati neisplativa u budućnosti.
Delta Orinoca jedan je od najraznolikijih slatkovodnih sistema na svijetu i relativno je netaknut u usporedbi s drugim regijama oko Amazone. Širenje proizvodnje nafte značilo bi masovno krčenje šuma i, prema riječima stručnjaka, ekološku katastrofu.
Venecuelanska nafta je posebno teška i za preradu je potrebno više kemikalija štetnih za okoliš; također uzrokuje posebno velik broj emisija štetnih za klimu.
