Koliko nafte i plina Evropa još uvijek uvozi iz Rusije?

Ova mjera dolazi u trenutku kada predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump pojačava pritisak na članice NATO-a da prestanu kupovati rusku energiju, s ciljem okončanja rata između Rusije i Ukrajine.

- Finansiraju rat protiv sebe. Ko je ikada čuo za tako nešto? - izjavio je Trump na zasjedanju Ujedinjenih nacija prošle sedmice te se pritom referirao na više od milijardu eura koje zemlje EU i dalje mjesečno plaćaju Rusiji za fosilna goriva.

Al Jazeera je analizirala najnovije podatke o uvozu ruske nafte i plina u Evropu, razloge zbog kojih neke zemlje ostaju ovisne o ruskoj energiji te koje druge države trenutno kupuju ruska goriva. Prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), koji prati fizičke tokove fosilnih goriva, EU je u augustu potrošila 1,15 milijardi eura na ruska fosilna goriva.

Pet najvećih uvoznika činilo je 85 posto te ukupne vrijednosti, kupivši rusku naftu i plin u vrijednosti od 979 miliona eura. Preostalih 15 posto dolazi iz zemalja poput Španije, Bugarske, Rumunije, Italije, Grčke, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Poljske.

Najveći kupci ruske energije su: Mađarska: 416 miliona eura, Slovačka: 275 miliona eura, Francuska: 157 miliona eura, Nizozemska: 65 miliona eura, Belgija: 64 miliona eura, Mađarska i Slovačka kupuju rusku sirovu naftu i plin putem cjevovoda, dok Francuska, Nizozemska i Belgija uvoze ukapljeni prirodni plin (LNG), koji se hladi u tekuće stanje kako bi se mogao transportirati brodovima umjesto cjevovodima, prenosi Fena.

Nafta (33 posto) i prirodni plin (24 posto) zajedno čine više od polovine energetskih potreba Evrope. Ugalj doprinosi sa 11,7 posto, nuklearna energija sa 11,2 posto, biogoriva sa 10,9 posto, solarna i energija vjetra sa 6,1 posto, a hidroenergija sa 3,1 posto.

Za transport velikih količina nafte i plina, Evropa se oslanja na opsežnu mrežu od 202.685 kilometara aktivnih cjevovoda (prema podacima GlobalData za 2023). Ključni dio te mreže je cjevovod Druzhba, dug 4.000 kilometara (2.500 milja), jedan od najdužih naftovoda na svijetu, kapaciteta od 1,2 do 1,4 miliona barela dnevno, koji prenosi naftu iz istočne Rusije preko Bjelorusije i Ukrajine do Mađarske i Slovačke.

Mađarska i Slovačka i dalje primaju naftu putem tog cjevovoda zahvaljujući privremenom izuzeću koje im je EU dodijelila kako bi se spriječile ozbiljne energetske nestašice, budući da su to kopnene zemlje s ograničenim alternativnim rutama i bez pristupa morskim lukama.

Prije ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022, EU je iz Rusije nabavljala više od 45 posto ukupnog uvoza plina i 27 posto nafte. Do 2024. ti udjeli su pali na 19 posto za plin i tri posto za naftu.

Mnogi evropski lideri suočeni su s pritiskom da uvedu strožije sankcije Rusiji, dok EU nastoji smanjiti energetsku ovisnost. Međutim, to je izazovno za zemlje koje se snažno oslanjaju na jedan izvor energije, u Mađarskoj, naprimjer, više od 60 posto energije dolazi iz nafte i plina.

Uvoz ruskog plina pao je s više od 150 milijardi kubnih metara (bcm) u 2021. na manje od 52 bcm u 2024. Taj pad je uglavnom nadoknađen povećanim uvozom iz drugih zemalja: iz SAD-a s 18,9 bcm u 2021. na 45,1 bcm u 2024, iz Norveške s 79,5 bcm na 91,1 bcm, te iz drugih partnera s 41,6 bcm na 45 bcm.

Osim smanjenog uvoza energije, EU sada uvozi i manje nikla, željeza i čelika iz Rusije. Međutim, uvoz đubriva, ključnog za poljoprivredu, a za koje je Rusija veliki proizvođač i izvoznik, porastao je za gotovo 20 posto od 2021. do 2025.

Ranije ove godine, Evropska komisija predložila je uvođenje carine od 6,5 posto na uvoz đubriva iz Rusije i Bjelorusije, s ciljem da se postepeno smanji ovisnost o neorganskom đubrivu iz Moskve. U augustu je Kina bila najveći kupac ruskih fosilnih goriva, s uvozom vrijednim 5,7 milijardi eura, od čega je 58 posto (3,1 milijarda eura) činila sirova nafta. Indija je bila drugi najveći kupac, s uvozom od 3,6 milijardi eura, od čega je 78 posto (2,9 milijardi eura) bila sirova nafta.

Turska je bila treća, s uvozom energije vrijednim 3 milijarde eura, uključujući mješavinu plina iz cjevovoda, naftnih derivata, sirove nafte i uglja. EU je bila četvrti najveći kupac, s uvozom od 1,2 milijarde eura, od čega su dvije trećine činili ruski LNG i plin iz cjevovoda, ukupne vrijednosti 773 miliona eura (907 miliona dolara).

Peta je bila Južna Koreja, s uvozom od 564 miliona eura, pri čemu je tri četvrtine činilo ugalj.