Mrtva trka Iraka i Emirata u uspostavi alternativnih naftovoda
Irak i Ujedinjeni Arapski Emirati ubrzavaju planove za proširenje naftovoda kako bi zamijenili kapacitet izgubljen zatvaranjem Hormuškog moreuza, jer novi podaci otkrivaju njihovu veliku ovisnost o Perzijskom zaljevu.
Prošle sedmice, iračka vlada odobrila je planove za ubrzanje izvoza sirove nafte kroz mrežu naftovoda Kurdistan-Turska, što bi više nego utrostručilo postojeće isporuke sa 220.000 barela dnevno na 770.000.
Ruta nudi alternativni prolaz kroz Kurdistan do turske mediteranske luke Ceyhan. Kada radi punim kapacitetom, trebala bi pružiti olakšanje iračkoj ekonomiji ovisnoj o nafti, koja je 2025. godine, prema Svjetskoj banci, doprinijela sa 53 posto realnom BDP-u.
Ekskluzivni podaci koje je CNBC-u pokazao pružalac ekonomskih obavještajnih podataka QuantCube Technology otkrivaju da je ukupni irački izvoz praktično presušio od početka rata, kao rezultat geografske ovisnosti o Hormuškom moreuzu.
QuantCubeov indikator mjeri količinu tonaže tereta koja napušta iračke i UAE luke, što daje procjenu težine tereta koji brodovi prevoze.
„Irak je u mnogo složenijoj situaciji jer znamo da većina, ako ne i sva njegova nafta, prolazi kroz Hormuz“, rekao je Alan Lemangnen, viši ekonomista u QuantCubeu, u intervjuu za CNBC.
Irak je na konferenciji za novinare 16. maja objavio da je u aprilu izvezao 10 miliona barela nafte kroz Hormuški moreuz, u odnosu na 93 miliona barela prije rata.
U međuvremenu, Abu Dhabi ubrzava izgradnju novog naftovoda Zapad-Istok do Fujairaha jer također nastoji proširiti svoje kapacitete izvoza nafte i zaobići usko grlo Hormuškog moreuza.
ADNOC u žurbi
Projekt, za koji se očekuje da će biti pušten u rad 2027. godine, udvostručit će izvozni kapacitet Nacionalne naftne kompanije Abu Dhabi (ADNOC).
Nasljednik prijestolja Abu Dhabija, šeik Khaled bin Mohamed bin Zayed Al Nahyan, 15. maja pozvao je na bržu izgradnju naftovoda kako bi se zadovoljila rastuća globalna potražnja za energijom.
UAE i dalje može izvoziti naftu putem drugih terminala, ublažavajući uticaj zatvaranja Hormuza.
„Jasno je da se Irak, zbog svog položaja i nemogućnosti preusmjeravanja, nalazi u mnogo složenijoj situaciji od UAE ili KSA“, dodao je Lemangnen.
„UAE i dalje ima terminal Fujairah. Čak i ako je oštećen tokom rata, teoretski i dalje ima infrastrukturu i plovila za izvoz velike količine nafte.“
Ali čak su i postojeće alternative ugrožene. Saudijski naftovod Istok-Zapad napao je Iran u aprilu, dok je Fujairah također napadnut iranskim dronovima, što je poremetilo operacije utovara nafte na njegovom terminalu za izvoz sirove nafte.
Naftovod Istok-Zapad, koji povezuje postrojenja za preradu u blizini Perzijskog zaljeva sa izvoznim centrom na Crvenom moru, i naftovod UAE s lukom Fujairah, imaju ukupno procijenjenih 3,5 do 5,5 miliona barela dnevno raspoloživog kapaciteta, navodi IEA, iako je Saudijska Arabija u martu saopćila da njen naftovod pumpa sedam miliona barela dnevno, prenosi SEEbiz.
Faktor vremena
Međutim, protoci su i dalje značajno manji od približno 20 miliona barela nafte i naftnih derivata koji su svakodnevno prolazili kroz Hormuški moreuz prije rata.
Razvoj alternativnih izvoznih ruta uključuje ne samo ogromna ulaganja u infrastrukturu, već i vrijeme. Često su potrebni transnacionalni sporazumi ako naftovodi prolaze kroz više teritorija.
Pomorski saobraćaj kroz Hormuz i dalje je znatno ispod predratnog nivoa. Promet morskim putem pao je na najnižu tačku iranskog rata u maju, prema Lloyd's Listu.
Brodovi zaglavljeni u Zaljevu rizikuju napad iranskih snaga osim ako ne dobiju dozvolu Teherana za tranzit određenom rutom kroz Hormuz. Također rizikuju američke sankcije ako sarađuju s Iranom.
