Vlada RS donijela je odluku o produženju povrata 10 feninga po litru goriva do 15. juna kako bi, kako kažu, pomogli stanovništvu i privredi.
Mjerom koja se tiče povrata novca od litra goriva, obuhvaćeno je i regresirano gorivo, što bi trebalo da smanji opterećenja na poljoprivrednike u vrijeme sjetve. O ukidanju akciza na gorivo i dalje nema riječi.
Ministar trgovine i turizma Republike Srpske Ned Puhovac tvrdi da je ovo dobra odluka i da su na ovaj način željeli da ublaže krizu, dok ukidanje akciza na gorivo nije želio pretjerano da komentariše. “Mislim da efekta ima, a što se tiče ovog vašeg pitanja da li bi bilo bolje da smo ukinuli akcize, uvijek je bolje se prilagoditi tržištu. U ovom momentu smo smatrali da je ovih 10 feninga onoliko koliko smo mi mogli da uradimo u Republici Srpskoj. Što se tiče ovih drugih stvari, mislim da je to ipak neka politička odluka koja se mora donijeti za neke buduće krizne situacije”, naveo je Puhovac, izvještava RTV BN.
Nisu se puno pretrgli, smatraju anketirani građani. Navode da iako svaka pomoć dobro dođe, 10 feninga nije dovoljno.
Cijene su ipak otišle gore i povrat 10 feninga se nije osjetio na cijenama.
Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača “Zvono” pojasnio je da su cijene ipak otišle gore, a smatra da bi ukidanje akciza na gorivo bila daleko bolja mjera. “Sve ovo što se radi je pokušaj gašenja nekog požara i to nema nekog velikog efekta kao i one ranije odluke koje je Ministarstvo trgovine i turizma donosilo. Uostalom, ništa se konkretno ne radi kada je u pitanju sistem kontrole kretanja cijena. To bi Vlada morala da uradi i imaju inspekciju za to”, kaže Vasilić.
Sve kod nas je kratkoročno, dodaje Vasilić, pa i ne čudi što pravih mjera za bolji život građana gotovo da i nema.
- Ja sam trenutno dužan oko 30.000 maraka, a meni su dužni oko 50.000. Kad uspijem smanjiti dug, vrlo brzo se ponovo vrati. Godišnje izdvojimo više od 150.000 KM na poreze, doprinose i PDV. Kada se saberu troškovi materijala, plata i ostalog, jasno je koliko je teško opstati - ističe on.
Dodaje kako postoje određeni poticaji za privrednike, ali da su često uslovljeni kriterijima koje je teško ispuniti u uslovima masovnog odlaska radne snage.
- Traže da radnika zadržiš tri godine, ali je to danas veoma teško. Bez obzira na plate i uslove rada, ljudi odlaze - kaže Dautčehajić.
Firma "Metalplast Mina“ sarađuje sa više kompanija iz Unsko-sanskog kantona, među kojima su i ABI Komerc i Kovgrad, a dio poslova realizuju i izvan Bosne i Hercegovine.
- Ja odem u Graz rano ujutro, montiram ogradu i isti dan se vratim kući. To je danas način da opstaneš na tržištu - navodi Dautčehajić.
Uprkos političkim podjelama koje dominiraju javnim prostorom, u ovoj firmi godinama zajedno rade radnici različitih nacionalnosti.
- Kod nas rade i Bošnjaci i Srbi. Tako je još od 1998. godine. Ljudi normalno funkcionišu i rade zajedno. Problemi dolaze iz politike, ali među običnim ljudima toga nema - poručio je.
Porodica Dautčehajić danas u Bosanskom Novom živi sa tri kćerke školskog uzrasta, nastojeći održati posao koji traje više od tri decenije uprkos ekonomskim izazovima i sve izraženijem odlasku stanovništva iz manjih sredina u Bosni i Hercegovini.
Beč nagrađen za održivu izgradnju i reciklažu puteva
