Energetska stvarnost jača od tranzicije: Svijet će do 2050. trošiti sve više nafte i gasa

Zasnovano na trenutnim, a ne željenim klimatskim politikama, IEA procjenjuje da će potražnja za naftom dostići 113 miliona barela dnevno do 2050. godine, što je 13 posto više nego u 2024.

Istovremeno, očekuje se rast ukupne potražnje za energijom do 2035. godine za 15 posto, podstaknut širenjem podatkovnih centara i potrošnjom povezanim s vještačkom inteligencijom.

Kapaciteti za ukapljeni prirodni gas (LNG) mogli bi porasti za 50 posto do 2030. godine i dostići više od bilion kubnih metara do 2050.

IEA ocjenjuje da je sada na sceni manji zamah nego ranije u naporima na međunarodnom i nacionalnim nivoima za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte, iako je prošla godina bila najtoplija otkako se vode podaci.

Električna energija je u središtu modernih privreda, a potražnja za električnom energijom raste znatno brže nego ukupna potrošnja energije prema predviđenim scenarijima.

Ta će potražnja porasti za 40 posto do 2035. godine prema scenarijima zasnovanim na politikama koje se trenutno sprovode i onima koje su u planovima, prenosi Bankar me.

Investitori odgovaraju na takvu situaciju pa ulaganja u snabdijevanje električnom energijom i elektrifikaciju trenutno čine polovinu globalnih energetskih investicija.

Povećano korištenje električne energije takođe znači da njena cijena postaje ključna referentna tačka za potrošače i donosioce odluka, navodi IEA.

Trenutno, na električnu energiju otpada 21 posto globalne konačne potrošnje energije, ali ona je ključni izvor energije u sektorima koji predstavljaju 40 posto globalne ekonomije i glavni izvor energije za većinu domaćinstava. Sve to potvrđuje važnost sigurnosti snabdijevanja i pristupačnih cijena, te upozorava na rizike od društvenih troškova nestanka energije kakav je ove godine pogodio Čile i Pirinejsko poluostrvo.

Ključna stvar za bezbjednost u dobu električne energije je brzina kojom će nove mreže, sistemi za skladištenje i drugi izvori fleksibilnosti elektroenergetskog sistema biti stavljeni u funkciju.

U nekim segmentima osjeća se zaostajanje. Tako su od 2015. godine ulaganja u proizvodnju energije povećana za gotovo 70 posto, na oko bilion dolara godišnje, dok su ulaganja u elektroenergetske mreže porasla za više od dvostruko manje — na 400 milijardi dolara godišnje. To izaziva uska grla i kašnjenja u priključivanju novih izvora proizvodnje energije te povećava konačnu cijenu.

„Ulaganja u podatkovne centre bi ove godine trebalo da dostignu 580 milijardi dolara. Oni koji kažu da su podaci nova nafta primjećuju da taj iznos premašuje 540 milijardi dolara koji se troše na globalno snabdijevanje naftom. Do 2035. će se utrostručiti količina struje koju troše podatkovni centri, ali će to geografski biti vrlo koncentrisano. Više od 85 posto novih kapaciteta podatkovnih centara u narednih 10 godina očekuje se u SAD-u, Kini i Evropskoj uniji, a mnogi će se nalaziti u blizini postojećih, što stvara dodatne pritiske na elektroenergetsku mrežu“, navodi se u izvještaju IEA.

Postrojenja na obnovljive izvore energije rastu brže nego bilo koji drugi izvor energije, iako dinamika rasta nije ujednačena, a ispred svih je solarna energija.

Kina ostaje najveće tržište za obnovljive izvore energije, na koje će otpasti između 45 i 60 posto globalnog povećanja kapaciteta u narednih 10 godina, i zadržava status najvećeg proizvođača većine tehnologija vezanih za obnovljive izvore.

Ponovo je u porastu i nuklearna energija, gdje investicije rastu i u tradicionalne velike elektrane i u nove dizajne kao što su mali modularni reaktori. Više od 40 zemalja sada u svoje strategije uključuje nuklearnu energiju. U Japanu je, na primjer, u izgradnji 70 gigavata novih kapaciteta.

Nakon dvije decenije stagnacije sada se očekuje da će nuklearni kapaciteti za proizvodnju energije porasti za najmanje trećinu do 2035. godine.

Ova godina je i godina snažnog povećanja konačnih investicionih odluka za projekte vezane za ukapljeni prirodni gas (LNG).

Do 2030. godine očekuje se 300 milijardi kubnih metara novih godišnjih izvoznih kapaciteta, a polovina toga gradi se u SAD-u, zatim slijede Katar i Kanada. To potpuno mijenja način globalne trgovine gasom, jer je LNG postao najprivlačniji način trgovanja na velike udaljenosti