Fraza "evropski povratak nuklearnoj energiji“ sve više opisuje trenutni pomak u energetskoj politici Evropske unije, gdje se nuklearna energija vidi kao ključan alat za postizanje energetske nezavisnosti, smanjenje emisija CO₂ i stabilizaciju mreže u doba rasta potražnje za energijom zbog AI centara i električnih vozila.
Ovaj trend ubrzan je energetskom krizom izazvanom ratom u Ukrajini i odustajanjem od ruskog plina i nafte. Iako su neke zemlje poput Njemačke i Austrije još uvijek skeptične, većina članica EU sada podržava nuklearnu energiju kao dio "zelene“ tranzicije.
Zašto se događa ovaj "povratak“? Prvenstveno zbog energetske sigurnosti.
Evropa je nakon ruskog napada na Ukrajinu shvatila koliko je ranjiva zbog zavisnosti o uvozu fosilnih goriva. Nuklearna energija je stabilan izvor koji može zamijeniti plin i ugljen, a uran je dostupan iz više izvora, među kojima prednjače Kanada i Kazahstan.
Evropski zeleni plan cilja na klimatsku neutralnost do 2050., s 55-postotnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2030.
Nuklearna energija ne proizvodi CO₂ tokom rada, a Evropska unija ju je 2022. godine uključila u "zelenu taksonomiju“, klasifikaciju održivih investicija, što otvara pristup fondovima.
Potražnja za električnom energijom u Evropi porast će za 50–80 posto, kažu procjene. Obnovljivi izvori poput vjetra i sunca još uvijek ne mogu proizvesti toliku količinu energije, pa bi nuklearna trebala služiti kao „baterija“ za stabilnost mreže.
Evropski povjerenik za međunarodnu saradnju i razvoj Jozef Sikela, bivši češki ministar industrije, kaže kako je jasno da Evropa ne može živjeti u idealizovanom balonu vrijednosti.
"Nuklearna energija zajedno s obnovljivim izvorima može igrati ključnu ulogu u rješavanju izazova pred nama, od stabilnosti mreže preko dekarbonizacije do sigurnosti opskrbe“, ističe Sikela.
