Kirgisthan se vraća kopanju uranijuma i nuklearkama koje gradi Rusija

Ipak, kirgistanski zvaničnici sada pozivaju na ukidanje zabrane, jer populistički predsjednik Sadir Džaparov teži državnoj proizvodnji u ekstraktivnim industrijama, za što se zalagao prije više od deset godina kao opozicioni političar, prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).

I dok šef države posmatra novu "kravu muzaru", drugi zvaničnici uzbuđeno govore o razvoju male nuklearne elektrane koju ruski Rosatom namjerava da izgradi kako bi pomogao da se riješi problem energetskog deficita te srednjoazijske države.

"Malo je vjerovatno da te dvije stvari nisu povezane", rekla je Kalia Moldagazieva, karijerna ekološka aktivistkinja, koja je bila među zagovornicima zabrane prije pet godina.

"Uostalom, za nuklearnu elektranu treba vam uranijum. To znači da će ga uvoziti, možda iz Kazahstana, ili da će pokušati ovdje da ga obogate. Za koju god opciju da se odluče, mi smo čvrsto protiv toga", rekla je za RSE.

Javna rasprava o zakonu kojim bi se poništila zabrana uranijuma, koja je uvedena za vrijeme vladavine Džaparovljevog svrgnutog prethodnika Sooronbaia Džinbekova, počela je 26. februara. Planirano je da se završi do 25. marta, nakon čega će poslanici razmotriti prijedlog zakona.

Ipak, malo je vjerovatno da će moratorijum ostati na snazi, ako se uzme u obzir navika tamošnjeg parlamenta da klima glavom na politike predsjednika.

Džaparov je prošle sedmice lokalnom stanovništvu svoje rodne pokrajine Issyk Kul govorio o planovima za razvoj Kizil Ompola, ležišta uranijuma koje je licencirano u vrijeme kada je zabrana bila na snazi. Kazao je da će lokaciju sada "100 odsto" razviti država.

Poređenja radi, spomenuo je najveći rudnik zlata u Kirgistanu, Kumtor, koji je vlada zaplijenila u prvim mjesecima njegova predsjedničkog mandata. Bivši operater rudnika, kanadska kompanija Centerra Gold, kasnije je pristala na nagodbu.

Mještani će se "obogatiti" a Kizil Ompol će postati "drugi Kumtor", obećao je.

Interesantno je i što je Džaparov rekao da Kirgisthan namjerava da šalje po 50 ljudi u Rusiju na obuku svake godine kako bi "postali stručnjaci za razvoj rijetkih zemnih metala i uranijuma", ali nije naveo dodatne pojedinosti.

Njegovo naglašavanje ekonomskog utjecaja prikriva činjenicu da su protivnici razvoja Kizil Ompola prvenstveno bili zabrinuti za okolinu živopisnog jezera Issyk Kul , glavnog turističkog dijela zemlje.

Kirgisthan i centralna Azija bili su toksični krak nuklearne industrije Sovjetskog Saveza.

Više od dvadeset godina od kraja Drugog svjetskog rata, rudnik urana i fabrika u gradu Maili Si na jugu Kirgisthana proizvodili su gorivo za prvu sovjetsku atomsku bombu.

To oružje je testirano 1949. na poligonu Semipalatinsk u sjeveroistočnom Kazahstanu. Bio je to prvi od više stotina testova koji će imati razorne ekološke i zdravstvene posljedice za stanovništvo tog područja.

Sa rudarstvom i obradom uranijuma u Maili Si završeno je 1968. godine, ali do tada je to područje već bilo visoko kontaminirano uslijed kvara brane za jalovinu 1958. i sistemskog nemarnog odlaganja radioaktivnih materijala.

U Maili Siju, smještenom uzvodno od gusto naseljene doline Ferghana, još se nalazi više od 20 brana za uranovu jalovinu koje sadrže gotovo dva miliona kubnih metara toksičnog materijala, od kojih su neki iskopani u obalama lokalne rijeke. Učestalost bolesti veća je u gradu nego u drugim dijelovima Kirgisthana, a prirodna katastrofa u toj planinskoj, seizmički aktivnoj zoni mogla bi da ima posljedice za milione ljudi.

Još jedno naslijeđeno nalazište rudnika uranijuma je Ming Kuš, u susjednoj pokrajini Narin, gdje je sanacija koju finansira Evropska banka za obnovu i razvoj pomogla da se bolje osiguraju skladišta toksičnog otpada i dekontaminira područje.

Međutim, postoji mnogo drugih manjih odlagališta toksičnog otpada širom Kirgisthana koja i dalje zahtijevaju čišćenje, iako je prošlo više od trideset godina otkako je zemlja stekla nezavisnost.

Trenutno se čini da kirgistanski zvaničnici na uranijum gledaju kao na budući izvor zarade od izvoza.

Kizil Ompol definitivno neće postati "drugi Kumtor" u smislu sveukupnog privrednog značaja, ali Kirgisthanu je potrebno što više izvora prihoda kako bi se zaštitio od potencijalnog pada proizvodnje u glavnom rudniku koji je proizvodi zlato od devedesetih godina prošlog vijeka.

Međutim, proizvodnja zlata u Kumtoru pala je sa 17,3 tone u 2022. na 13,6 tona prošle godine, a vlada je rekla da akumulacija rude relativno niskog sadržaja znači da bi proizvodnja mogla da ostane na sličnom nivou u bliskoj budućnosti.

Vlada je ove godine najavila početak podzemne eksploatacije mineralnih sirovina na nadmorskoj visini od 4.000 metara, umjesto rudokopa na otvorenom, kako bi podstakla proizvodnju, što će privući kapitalna ulaganja.

Ipak, vladina inicijativa za eksploataciju uranijuma, koja se vremenski poklapa sa idejom o ruskoj nuklearnoj elektrani u Kirgisthanu, sve realističnje izgleda i jednako je kontroverzna.

Moskva odnedavno želi da se pozicionira kako bi odgovorila na zjapeći energetski deficit centralne Azije, a Rosatom je bio važan dio tih napora. Ipak, potpisivanje projekta je sporo.

Izgledalo je da je ugovor za divovsku nuklearnu elektranu u Uzbekistanu, vrijedan 11 milijardi dolara, u potpunosti završen 2018., kada je ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio tu državu.

Ipak, uzbekistanski ministar energetike Zurabek Mirzamahmudov rekao je krajem novembra da Uzbekistan razmatra "iskustva i tehnologije" drugih zemalja, kao i Rusije. Sugerisao je i da bi svaka potencijalna nuklearna elektrana mogla biti manja od prvobitno predviđenog plana.

Te su primjedbe imale prilično drugačiji ton od onih koje je izrekao čelnik Rosatom-a Alexey Likhachev, koji je ranije tog mjeseca kazao da je njegova kompanija u "završnoj fazi" pregovora sa Uzbekistanom o nuklearnoj elektrani.

Tu je i Kazahstan, čiji je predsjednik Kasim Zomart Tokaev najmanje dva puta (posljednji put u nacionalnom obraćanju u septembru) rekao da će država da održi referendum o izgradnji nuklearne elektrane.

Uoči posjeta Astani prošle jeseni, Putin je potvrdio interes Rosatom-a za izgradnju nuklearne elektrane "koja bi zadovoljila visoke međunarodne standarde u sferi zaštite okoline i bezbjednosnih pravila".

Međutim, uslijed velikog protivljenja javnosti, datum za kazahstanski referendum o nuklearnoj elektrani nije određen, a neugodna tišina postaje sve glasnija.

Ako se bilo koja od te dvije zemlje "ohladi", to bi bilo razumljivo.

Nakon Ruske invazije na Ukrajinu 2022, njena vojska preuzela je kontrolu nad gigantskom nuklearnom elektranom Zaporožje. To je izazvalo zabrinutost od mogućeg kolapsa elektrane, uslijed žestokih borbi između dvije države, a Moskvu suočilo sa optužbama za veliku neodgovornost.

Obimne sankcije Zapada usmjerene na rusku privredu još su jedan faktor koji potencijalno komplikuje ruske megaprojekte u inostranstvu, čak i ako Rosatom, ključni igrač u globalnoj nuklearnoj privredi, trenutno nije među kompanijama koje su na meti.

Dodatno, za izgradnju nuklearnih elektrana potrebne su godine i godine. Izgleda da Kirgisthan, sa svoje strane, nema grižnju savjest u vezi sa postizanjem dogovora.

Kirgisthanska nuklearna elektrana prirodno bi bila mnogo manja od onih koje se planiraju u većim susjednim državama, ali nacrt se već radi.

Govoreći na okruglom stolu 9. februara u Bishkek-u, zamjenik ministra energetike Sabirbek Sultanbekov rekao je da Bishkek gleda na mali modularni reaktor od 300 megavata koji bi mogao da snabdijeva strujom stotine hiljada domova, umjesto dvije minielektrane od kojih bi svaka imala kapacitet od po 50 megavata.

Rosatom i Kirgisthan su potpisali memorandum o saradnji za manje elektrane u januaru 2022. na Svjetskoj izložbi Expo-2022 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nuklearne potrebe Kirgisthana, rekao je Sultanbekov na okruglom stolu 9. februara u Bishkek-u, diktirane su klimatskim pritiskom na hidroelektranu, koja čini oko 90% lokalno proizvedene električne energije.

"Prolazimo kroz period suše. Izlazimo iz njega, ali nas je nestašica dovela do toga da moramo da uvozimo struju", rekao je Sultanbekov, a prenosi Slobodna Evropa.

"Prošle godine uvezli smo oko 2,7 milijardi kw električne energije iz Kazahstana i Turkmenistana. Moramo da imamo alternativu koja ne zavisi od prirodnih uslova (kao voda). A ta alternativa je nuklearna energija."