Raskol u „zlatnom dobu“ nuklearnog partnerstva između UK i SAD

Odluka UK je motivisana vlasništvom nad zemljištem, iskustvom lokacije i željom da se podrži domaća tehnologija, iako uspjeh SMR koncepta još nije izvjestan. Projekat ima dug put pred sobom, a prve isporuke struje očekuju se tek sredinom 2030-ih.

Sve je izgledalo tako harmonično prije dva mjeseca. „Zajedno sa SAD gradimo zlatno doba nuklearne energije koje obje zemlje postavlja u sam vrh globalne inovacije i investicija“, rekla tada premijerka o novom prelomnom nuklearnom partnerstvu između UK i SAD.

Sada je, međutim, došlo do atomskog raskola oko prve značajne odluke. UK je dodelila Wylfa lokaciju na ostrvu Anglsi (ili Inis Mon) za tri mala modularna reaktora (SMR) koje će izgraditi britanski proizvođač Rols Rojs SMR. Američki ambasador, Warren Stevens, kaže da je njegova zemlja izuzetno razočarana jer su željdeli da Vestinghaus, američka kompanija, dobije posao za veliki reaktor.

Ovaj spor je lako presuditi. Američki ambasador živi u oblacima ako je zaista mislio da UK neće pokazati pristrasnost prema domaćem kandidatu na Wylfa. To je najpoželjnije mjesto za novu nuklearnu elektranu u UK jer je zemljište u vlasništvu države, što bi trebalo da ubrza i olakša proces planiranja, a lokacija je do 2015. imala Magnoks reaktor, pa su mještani naviknuti na nuklearna postrojenja. Pošto je Rols Rojsova oprema najbolja nacionalna nada za oživljavanje britanske nuklearne industrije domaćom tehnologijom, naravno da je trebalo očekivati povlašćeni tretman.

To, naravno, ne znači da će eksperimenat sa SMR reaktorima sigurno uspeti u smislu dokazivanja njihove jeftinije proizvodnje (relativan pojam u nuklearnom svetu) u poređenju sa velikim postrojenjima kao što su Hinkli Point C, Sajzvel C ili Westinghouse-ov dizajn. Rols Rojs zrači samopouzdanjem kada govori o uštedi troškova kroz prefabrikaciju u fabrikama, ali to još mora da bude dokazano u praksi. Poenta je, međutim, da se to može saznati jedino tako što će se krenuti u izgradnju. Jedina druga porudžbina koju Rols Rojs SMR trenutno ima je iz Češke – za šest jedinica.

U stvari, kritika iz nekih krugova glasi da je vlada UK bila previše bojažljiva time što je poručila samo tri reaktora. Ako serijska proizvodnja treba da bude ključna za smanjenje troškova, kaže se, onda treba odmah naručiti pristojnu seriju.

Izbor Wylfa bi, ipak, vremenom mogao da pomogne i po tom pitanju. Procena je da je lokacija dovoljno velika da na kraju primi još pet SMR jedinica, pored prva tri reaktora. Pošto svaki SMR ima snagu od 470 megavata, potpuna izgradnja bi značila i više megavata ukupno nego što daju Hinkli i Sajzvel (po 3.200 MW svaki).

Uteha za SAD je da će Westinghouse moći da se takmiči za buduće projekte velikih reaktora u UK. Verovatno je trebalo unaprijed reći ambasadoru to, prije nego što su planule varnice. Rezervisati Vajlfu za Rols Rojs SMR je bila jedina razumna odluka.

Nade da će SMR tehnologija jednog dana postati veliki izvor izvoza za UK treba za sada uzeti sa velikom dozom opreza. Prva struja iz Wylfa neće biti proizvedena prije sredine 2030-ih, a dokazivanje pada troškova sa svakom dodatnom jedinicom može uslijediti tek poslije toga. Put je dug. Ali jedan od najboljih načina da povećate šansu za uspjeh jeste da najbolju lokaciju date svom ključnom projektu. SAD bi uradile potpuno isto.