Protivljenje nuklearnoj energiji je značajno poraslo na Tajvanu posljednjih godina zbog potencijalnih sigurnosnih rizika i akutnog problema odlaganja otpada.
Sve je počelo je 1978. godine kada je tajvanska vlada objavila naizgled bezopasan plan za izgradnju tvornice ribljih konzervi na Otoku orhideja (Lanyu), na kojem žive hiljade pripadnika naroda Tao. No umjesto fabrika konzervi, lokacija je postala mjesto za skladištenje niskoaktivnog nuklearnog otpada - koji mnogi otočani nazivaju "zlo".
Godine 1996. stotine antiatomskih aktivista prosvjedovali su ispred zgrade državne energetske firme Taiwan Power Company (Taipower) na otoku i u obližnjoj luci kako bi spriječili dopremu novih bačvi s nuklearnim materijalom. Jedan od njih, Hsieh Hsing-ching, za DW kaže: "Bacali smo kamenje. Bilo je naoružanih policajaca i došlo je do sukoba. Nisam se bojao – bio sam bijesan."
Više od 100.000 bačvi nuklearnog otpada još je uvijek na otoku, uprkos višestrukim pokušajima uklanjanja, pa čak i nakon javne isprike bivše predsjednice Tsai Ing-wen narodu Tao zbog odlaganja otpada bez njihova pristanka.
Ovo je bio jedan od ključnih incidenata koji je izazvao masovni antiatomski pokret na Tajvanu. Tajvan je u maju započeo zatvaranje posljednjeg preostalog reaktora u zemlji, čime se zatvara poglavlje nuklearne energije.
Tajvanske nuklearne ambicije datiraju još iz pedesetih godina prošlog stoljeća, a otok je razmatrao razvoj atomske energije i za civilne i za vojne svrhe, osobito kako bi se suprotstavio prijetnji komunističke Kine, koja Tajvan smatra svojim teritorijem, prenosi SEEbiz.
Napore Tajvana da ovlada tehnologijom i izradi nuklearno oružje zaustavile su Sjedinjene Američke Države. Ipak, Tajvan je uspješno uspostavio civilni atomski program, odobrivši izgradnju prvog reaktora 1970. Od tada su izgrađene tri nuklearne elektrane, s ukupno šest reaktora.
Jak otpor javnosti
Protivljenje javnosti atomskoj energiji značajno je poraslo u posljednje dvije decenije. Mnogi skeptici postavljali su pitanja o blizini elektrana glavnom gradu Taipeiju i o odlaganju nuklearnog otpada, a prizori katastrofa u Černobilu i Fukušimi dodatno su pojačali antiatomsko raspoloženje na otoku.
Obje glavne političke stranke na Tajvanu naposljetku su se složile oko prihvaćanja politike odustajanja od nuklearne energije. Ipak, postoje oni koji pozivaju vladu da ponovno promijeni smjer.
Angelica Oung, osnivačica Saveza za prijelaz na čistu energiju, izjavila je za DW da je nuklearna energija ključna za jačanje energetske sigurnosti Tajvana i zadovoljavanje rastuće potražnje uz smanjenje emisija stakleničkih plinova radi postizanja klimatskih ciljeva.
"Nuklearne elektrane su spremne i mogu se ponovno pokrenuti. Za dvije godine to je svakako izvedivo. Nuklearna energija mogla bi biti jedini izvor koji može zadovoljiti energetsku potražnju", rekla je. Savez je ove godine objavio istraživanje u kojem se navodi da većina građana želi produljenje životnog vijeka nuklearnih reaktora na otoku.
Značajni rizici
Shaun Burnie, stručnjak za nuklearnu energiju organizacije Greenpeace East Asia, ne slaže se s tim stavovima, ukazujući na problem odlaganja nuklearnog otpada. "Nuklearni otpad treba izolirati od okoliša", rekao je za DW i dodao: "Potrebno je najmanje 300 godina da se niskoaktivni nuklearni otpad neutralizira. Taipower možda neće postojati za 300 godina. Njihovo uvjeravanje da nema curenja je besmisleno i ne može se garantirati", rekao je Burnie.
U prošlogodišnjem izvještaju organizacije utvrđeno je da su bačve s nuklearnim otpadom na Otoku orhideja loše zapečaćene i ponovno zapakirane. Međutim, državni odjel za nuklearni otpad kaže za DW da su bačve popravljene bez ikakvih problema i da redovito provode inspekciju.
Taipower je odbio komentirati. Promotivni video državne energetske firme tvrdi da su bačve sigurno uskladištene i ne spominje nikakvu moguću štetu u slučaju curenja.
Teško pitanje odlaganja nuklearnog otpada
Tajvan trenutno skladišti sav svoj nuklearni otpad u nuklearnim postrojenjima koja su povučena iz upotrebe. U jednom trenutku Tajvan je potpisao sporazum sa Sjevernom Korejom o slanju bačvi s nuklearnim otpadom na skladištenje, no to nije uspjelo zbog nedostatka skladišnih kapaciteta i snažnog protivljenja Južne Koreje.
Mnoge zemlje diljem svijeta imaju slične probleme i pokušavaju pronaći lokacije za trajno podzemno skladištenje nuklearnog goriva. Finska je postala prva zemlja na svijetu koja je izgradila takvo skladište.
"Tajvan je još uvijek u fazi uvjeravanja lokalnih zajednica i starosjedilačkog stanovništva na identificiranim lokacijama da odobre takvu gradnju", rekao je Li-chun Lin, glavni izvršni direktor istraživačkog instituta Centar za inovativnu demokraciju i održivost. "Čak i ako prestanemo koristiti nuklearnu energiju, otpad se mora zbrinuti. Odabir lokacije je zapeo jer Tajvan ima strogi zakon. Također postoji veliki strah od štete koju može izazvati nuklearni otpad... Taipower mora podići svijest javnosti o tome", rekao je Lin za DW.
"Najnepravednija stvar"
Lu Mai je druga generacija antiatomskih aktivista na Otoku orhideja. Zajedno s drugim članovima svoje Tao zajednice više je puta organizirao prosvjede. Ipak, nuklearni otpad nije uklonjen s otoka. Vlada je obećala isplatiti 83 miliona dolara odštete, ali Lu je rekao da su mnogi mještani podijeljeni oko prihvaćanja takvog prijedloga.
"Najnepravednije je to što štetni nuklearni otpad pogađa samo nas starosjedioce u udaljenim područjima, dok gusto naseljeni kontinentalni Tajvan ne mora snositi nikakve posljedice i može uživati u energiji. Trebamo li prihvatiti ovaj iznos za takvu fizičku prijetnju?", pita Lu.
