Nagrađivana biodizajnerica, prva u Bosni i Hercegovini i regionu, ali i jedna od najstarijih na svijetu, mlada, talentovana i ambiciozna Maja Halilović, čiji su radovi izlagani u gradovima poput Londona, Ljubljane, Brno, Kelna, Beograda i nekoliko gradova u našoj zemlji, govorila nam je o samom konceptu biodizajna, svojim počecima, te, naravno, inovacijama i postignutim uspjesima.
Biodizajn podrazumijeva, kako nam je Maja ispričala na početku razgovora, koncept koji je nastao kao odgovor na toksične materijale, a ponajviše na plastiku – funkcioniše isključivo na principu rada sa jednoćelijskim živim organizmima ili organskim otpadom, a također se može proširiti i na druge njegove vrste, jer ga je, kako ističe, najvažnije maknuti sa ulica.
"Vidim da će se godinama malo proširiti na sav otpad, ali će biti predznak inovacija materijala“, priča nam ova mlada, ali veoma iskusna biodizajnerica.
Sam segment, dakle, podrazumijeva proizvodnju materijala koji su zdravi, a ujedno i biorazgradivi jer je to njegova poenta.
Znatiželja od malih nogu, ali i ljubav prema umjetnosti i dizajnu
S obzirom na činjenicu da je riječ o izrazito mladom, ali ujedno i inovativnom polju istraživanja koje postoji tek jednu deceniju, te da se ona njime bavi već sedam godina, Maja je, kako kaže, shvatila i kako je jedna od najstarijih biodizajnerica na svijetu. Od juna ove godine članica je Asocijacije inovatora Bosne i Hercegovine te također aktivno doprinosi inovacijskom ekosistemu.
Zanimala se da sve što radi bude ekološki – da je prirodni materijal, jer je, kako pojašnjava, dobijajući sve više informacija shvatala koliko to utiče na živote drugih ljudi, te na samog pojedinca – na njegovu kožu, ali i zdravlje.
„Postoji neka pozadina mene kao male koja je voljela i umjetnost i dizajn, a izgleda i biznis. Tako da, ja sam integrisala sve to u biodizajn – već sa nekih 7 godina sam počela govoriti kako ću ja pokrenuti svoj posao, pa sam počela ućiti mnogo stvari. Bila sam, naprimjer, prisutna kada su stare nene obrađivale vunu – uzmu sirovu vunu i onda je češljaju, u sehare stavljaju... Išla za njima i gledala, jer mene, generalno, sve interesuje – jako sam znatiželjna osoba“, ispričala nam je Halilović.
Rad sa živim organizmom SCOBY - jedinom bakterijom na svijetu koja proizvodi celulozu
Specijalizovala se za istraživanje i proučavanje jednog, kako ga naziva, fascinantog živog organizma – bakterije SCOBY, a sa kojom se upoznala posmatrajući rad Suzanne Lee.
No, Maja, kako nam priča, ima potpuno drugačije procese rada sa tom bakterijom – proučava je hemijski i biološki, a njen rad sa ovim organizmom je sačuvan kao NFT – dio stalne zbirke Muzeja savremene umjetnosti RS-a, a izlagala ga je i u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu.
„Neću još stati sa tim radom i nadam se da ću uspjeti sa nekim fakultetom ostvariti saradnju - da se napravi neki naučni rad sa tom bakterijom, jer je veoma interesantna. Ona je jedina bakterija na svijetu koja proizvodi celulozu.
To je fascinantno. Celuloza je interesantna jer se može svašta od nje raditi – mi celulozu imamo od odjeće do toalet papira“, kazala nam je Maja.
Biocandle
Za svoj izum „Biomaterijal iz organskog otpada: Biosvijeća“, koji je zapravo njen prvi plasirani proizvod, osvojila je dva prestižna priznanja - Zlatnu nagradu Korejskog ureda za intelektualno vlasništvo (KIPO), a koju je organizovala Korejska asocijacija žena izumiteljica (KWIA), te bronzanu medalju na jubilarnoj 75. međunarodnoj izložbi inovacija “IENA” u Nirnbergu 2023. godine, a također i često, kako nam je kazala, dobija upite od studenata koji bi željeli da ih upravo ona mentoriše.
„Izgleda da sam čak i u tom svijetu poznata kao neko ko ima dugogodišnje iskustvo, te mi se i javljaju kako bih ih ja mentorisala - ne mora to sad biti nešto dugotrajno, ali ipak žele dobiti neke informacije od mene.“
Kada je u pitanju sam izum „Biosvijeća“, tj. „Biocandle“ Maja nam ja ispričala kako je zapravo riječ o proizvodu koji je veoma sličan klasičnoj svijeći, a koji je zapravo inovativniji jer se sam materijal priprema od otpada ljuske jajeta, i koji je, naravno, biorazgradiv.
„Krenula sam osmišljavati i shvatila da su ljuske jaja odlično đubrivo – naravno, u biodizajnu ti kad stvaraš materijale oni moraju biti dobro đubrivo i biorazgradivi, zato i postojimo - da zamijenimo plastiku, kako bismo osmislili produkte koji se mogu brzo razgraditi kad ih odbacimo, jer, mi plastiku stalno odbacujemo“, istakla je Halilović.
Ovim produktom je, dodaje, željela ljudima iz svog okruženja koji je poznaju, ali i onima koji prate njen rad posredstvom društvenih mreža, pružiti nešto „opipljivo“.
„Skontala sam kako je odlična ideja to sa svijećom, s obzirom da svijeća dugo gori – temperaturno će materijal morati dugo da podnosi visoku toplotu, a onda će morati podnositi i tekućinu, tj. vosak. To je bio jako dobar test – da vidim hoće li produkt izdržati.“
Interdisciplinarni pristup
Pred sami kraj razgovora, talentovana Maja objašnjava kako je radu u biodizajnu i sa biomaterijalima potreban jedan ozbiljan, interdisciplinarni pristup.
„Mnogo se moram obrazovati i u drugim oblastima kada radim, jer, naprimjer, u zemlju kad ubacujem nešto, moram razmišljati da li ću pokvariti pH vrijednost iste – potrebno je sarađivati sa inženjerima, seljanima, poljoprivrednicima, nanama, domaćicama...“
Za kraj razgovora nam je otkrila kako smatra da je već kucnuo čas da sva svoja, do sada otkrivena istraživanja, integriše i objavi u verziji knjige, a kako bi svi procesi bili sumirani u jednoj zbirci.
No, o tome će svi koji prate i podržavaju njen rad biti blagovremeno obaviješteni.
Vlada ZDK finansira izradu Registra kućnih ložišta
