Samo sedam zemalja širom svijeta ispunjava SZO smjernice za čist zrak

Prema podacima za 2024. godinu, samo sedam zemalja ispunilo je smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za štetne čestice PM2.5.

Među zemljama s najčišćim zrakom našle su se Australija, Novi Zeland, Estonija, Island i nekoliko malih otočnih država, gdje je prosječna godišnja koncentracija PM2.5 bila ispod 5 µg/m³.

S druge strane, najzagađenije zemlje bile su Čad, Bangladeš, Pakistan, Demokratska Republika Kongo i Indija. U ovim državama nivo PM2.5 čestica bio je najmanje deset puta veći od preporučenih granica, a u Čadu čak 18 puta viši.

“Zagađenje zraka ne ubija odmah – njegovi učinci na zdravlje postaju vidljivi tek nakon nekoliko decenija, osim u ekstremnim slučajevima”, rekao je Frank Hammes, direktor IQAir-a, upozoravajući da većina ljudi ne razmišlja o opasnostima dok ne bude prekasno.

Ipak, izvještaj, koji se objavljuje sedmu godinu zaredom, ukazuje i na određeni napredak. Udio gradova koji zadovoljavaju WHO standarde porastao je sa 9% u 2023. na 17% u 2024. godini.

Indija, koja ima šest od deset najzagađenijih gradova na svijetu, smanjila je nivo PM2.5 za 7% u odnosu na prethodnu godinu. Kina je nastavila dugogodišnji trend poboljšanja kvaliteta zraka, prepolovivši ekstremne nivoe zagađenja između 2013. i 2020.

Stručnjaci navode da bi vlade mogle poboljšati kvalitet zraka kroz ulaganja u obnovljive izvore energije, javni prevoz, biciklističku i pješačku infrastrukturu te zabranu spaljivanja poljoprivrednog otpada.

Međutim, u mnogim dijelovima Afrike i zapadne Azije podaci o zagađenju su oskudni jer nedostaju mjerne stanice. Siromašnije zemlje često imaju lošiji kvalitet zraka, ali bez preciznih mjerenja građani ostaju neinformisani, a vlasti ne poduzimaju mjere, piše Guardian.

Roel Vermeulen, epidemiolog sa Univerziteta u Utrechtu, istakao je da su podaci iz Europe u skladu s prethodnim istraživanjima, ali je naglasio problem nedovoljno praćenih regija.

“Gotovo svi na svijetu udišu zagađen zrak. Ono što je posebno zabrinjavajuće su ogromne razlike u nivou izloženosti među zemljama”, zaključio je Vermeulen.