DW: Turski tok - gasovod kao simbol

Šefovi turske i ruske države Redžep Tajip Erdoan i Vladimir Putin otvaraju gasovod Turski tok. To je veliki korak ka međusobnom zbližavanju dvije države. No, iza kulisa nije sve tako harmonično, piše Deutsche welle.

Turska privreda i stanovništvo su u velikom porastu - pa tako i potražnja za resursima kao što je zemni gas. Turska svoj gas dobija prije svega iz Rusije - gasovodom "Plavi tok" koji vodi kroz Crno more.

Taj gasovod je posljednjih godina značajno proširen. Pretvorio se u "Turski tok". Dvije nove cijevi bi zemlju gladnu energije trebalo da snabdjevaju sa 15,75 milijardi kubnih metara gasa, a kapacitet bi trebalo da poveća na 31 milijardu kubnih metara.

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan i šef Kremlja Vladimir Putin danas na svečanosti u Istanbulu otvaraju novi gasovod. Veliki dio gasa je predviđen za tursko tržište, a jedan rukavac koji se još gradi trebalo bi da u budućnosti snabdijeva gasom i zemlje Evrope, odnosno Evropske unije.

Turskoj je važno da iskoristi svoj položaj između Istoka i Zapada i da služi kao esencijalno energetsko čvorište.

"Otvaranjem Turskog toka, turski gasovodi će sa svojim pritokama sa Sjevera i Istoka značajno dobiti na važnosti", rekao je tako turski ministar energije Fatih Donmez.

Jedan službenik turskog ministarstva energije je za DW potvrdio da je važna tema sastanka i saradnja sa evropskim zemljama.

Bilateralno partnerstvo između Moskve i Ankare postaje sve tešnje. Zapad sa podozrenjem gleda kako Rusija kao protivnik i Turska kao partner u NATO zbijaju redove, navodi se u tekstu.

Dvije regionalne sile sa sve više samopouzdanja vuku konce u svom regionu. Zato ne čudi što je na sastanku u Istanbulu u igri mnogo više nego samo trgovina zemnim gasom. Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova i energije, na dnevnom redu sastanka su i mnoge druge teme.

Jedan turski diplomata koji je želio da ostane anoniman kaže da će tema biti i situacija u Libiji. Turska vlada je odlučila da pošalje vojnike u Libiju kako bi se miješala u tamošnji građanski rat. Turska je stala na stranu međunarodno priznate vlade premijera Fajisa al Saradža. No, Moskva podržava protivničku stranu, to jest, generala Kalifu Haftara koji pokušava da zauzme glavni grad Tripolis sa svojom Libijskom nacionalnom armijom (LNA), dodaje DW.

Moskva pažljivo prati šta Turska radi u Libiji.

"Ankari je već javljeno da turski vojnici ne bi trebalo da se suprotstavljaju borcima generala Haftara“. Erdoan će potvrditi Putinu da turski vojnici nemaju nikakve ratne aspiracije u Libiji, rečeno je u turskim diplomatskim krugovima.

Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova, tema sastanka će biti i situacija na Sjeveru Sirije.

Kremlj je jedan od odučujućih aktera ne samo u Sjevernoj Africi, već i u Siriji. Turska je 9. oktobra počela svoju operaciju "Izvor mira“ - vojnu operaciju kojom se kurdske paravojne formacije YPG potskuju sa turske granice. Krajem oktobra, ruskom šefu države Vladimiru Putinu i predsjedniku Erdoanu je u Sočiju uspjelo da se slože oko turske vojne operacije i da u najvećoj mjeri obustave vojna dejstva. Ankara je tada dobila dozvolu da na sjeveru Sirije uspostavi bezbjednosnu zonu.

Prema izjavama turskih diplomata, kada je riječ o Sjevernoj Siriji, radi se prije svega o regionu Idliba. Sirijske vladine jedinice koje podržava Moskva izvele su masivne vazdušne napade u regionu koji važi kao posljednje uporište pobunjenika.

Posljednjih mjeseci su stotine hiljada ljuti natjerane u bekstvo - oni pritiskaju tursku granicu.

Sukob interesa nije samo u tome što Moskva podržava Asadov režim sa kojim je Turska u neprijateljstvu. Tome treba dodati i da su sirijske vladine jedinice opkolile jedan osmatrački punkt turske vojske. U septembru su se Rusija i Turska dogovorile oko plana za deskalaciju.

Rusku vladu vrlo zanima još jedna tema, a to je plan turskog predsjednika da sagradi Istanbulski kanal - vještački kanal od 45 kilometara koji će biti paralelan sa Bosforom i spajati Crno i Mramorno more.

Moskva strahuje da bi ta gradnja mogla da ugrozi Ugovor iz Montrea iz 1936. godine. U regulativima piše da prolazak trgovačkih brodova kroz Bosforski moreuz ne smije biti sprečavan.

Još važnije za Rusiju je to što ratni brodovi kroz taj moreuz smiju da prolaze samo po strogo određenim uslovima. Za Moskvu je potpuno nejasno šta bi Istanbulski kanal u kojem bi se naplaćivala taksa za prolaz značio za Ugovor iz Montrea.

Šef Kremlja Putin je već naglasio da projekat ne smije da ugrozi Sporazum iz Montrea. Prema izjavama turskih diplomata, Putin je Ankari uputio jasan signal da tim kanalom ne bi smjeli da prolaze ratni brodovi.

"U slučaju gradnje, mora se naći nova formula za izbjegavanje bezbjednosnih problema u regionu“, saopštili su ruski i turski službenici.

Turski tok djeluje kao još jedan krupan korak u zbližavanju Ankare i Moskve.

"Otvaranjem gasovoda, Putin i Erdoan će još jednom da paradiraju svojom slogom. No, razgovori sa turskim službenicima i diplomatama pokazuju prije svega jedno: iza kulisa ima mnogo spornih tačaka - a često i pozicija koje ne mogu biti više suprotstavljene", ocjenjuje Deutsche Welle.

Energetika.ba