Jugoistočna Azija traži odgovor na energetsku krizu: Nuklearne elektrane sve izglednije
S gotovo 700 miliona stanovnika, regija ASEAN-a (Udruženje zemalja jugoistočne Azije) obuhvata oko 9 posto svjetske populacije i ostvaruje 4 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Procjenjuje se da će u narednoj deceniji na ovu regiju otpadati čak 20 posto ukupnog globalnog rasta potražnje za energijom.
Energetski analitičar Centra za regionalnu saradnju Međunarodne agencije za energiju (IEA) Jinglong Teng ističe da je potražnja za električnom energijom u jugoistočnoj Aziji od 2015. godine rasla prosječnom stopom od oko 6 posto godišnje, što je gotovo dvostruko brže od svjetskog prosjeka.
Teng objašnjava da prirodni gas ostaje dio razvojnih planova regije, ali da nova globalna gasna kriza pruža dodatni poticaj diversifikaciji izvora energije i većem oslanjanju na domaće resurse, pri čemu nuklearna energija dobija sve veći značaj.
Iako u zemljama ASEAN-a trenutno ne radi nijedna nuklearna elektrana, ostvarenje nacionalnih ciljeva moglo bi do 2050. godine donijeti oko 30 GW novih nuklearnih kapaciteta. Time bi se pokrilo oko 8 posto rasta potražnje za energijom, uz istovremeno smanjenje potrošnje značajnih količina uglja i prirodnog gasa, prenosi Nuklearna perspektiva.
Novinar World Nuclear Newsa Varvik Pajp prenosi i informacije o razvoju konkretnih planova u regiji. Razib Davud, izvršni direktor Centra za energiju ASEAN-a (ACE), naglašava da promjene u geopolitičkom okruženju i krize na Bliskom istoku preusmjeravaju fokus s isključivo energetske tranzicije na pitanje energetske sigurnosti.
Davud ističe da bi, prema koordiniranom scenariju ASEAN-a, koji predviđa četverostruki rast potražnje za energijom do 2060. godine, regiji bilo potrebno 32,7 GW nuklearnih kapaciteta. Dodaje da su razgovori prešli s teorijskih razmatranja na konkretna pitanja, uključujući izbor dobavljača tehnologije, lance snabdijevanja, razvoj stručnih kadrova, obrazovanje i regulatorni okvir.
Među pojedinačnim zemljama, Indonezija je nedavno najavila ugovor za 200 MW kapaciteta iz Rosatomovih plutajućih nuklearnih elektrana, dok Vijetnam planira 2,4 GW nuklearnih kapaciteta, također uz moguće partnerstvo s Rosatomom. Istovremeno, Filipini, Tajland, Malezija i Singapur razvijaju vlastite projekte i studije izvodljivosti.
Malezija je u maju ove godine pokrenula sveobuhvatnu 12-mjesečnu nacionalnu procjenu koja obuhvata svih 19 infrastrukturnih pitanja prema metodologiji Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Državna kompanija TNB Genco u međuvremenu priprema kapacitete kako bi u budućnosti mogla postati investitor i operater prve malezijske nuklearne elektrane.
Prema ocjeni portala Nuclear Perspective, zaokret zemalja ASEAN-a prema nuklearnoj energiji nije neočekivan. Regija koja zavisi od uvoza energenata i bilježi snažan rast industrijske i potrošačke potražnje teško se može osloniti isključivo na promjenjive obnovljive izvore ili skupe energente iz uvoza.
Činjenica da zemlje ASEAN-a sve više sarađuju na zajedničkom planiranju lanaca snabdijevanja i regulatornih okvira pokazuje da nuklearna energija u Aziji dobija sve značajniju ulogu u dugoročnim energetskim strategijama. Ključna pitanja postaju obim planiranih kapaciteta, brzina realizacije projekata i izbor tehnoloških partnera.