Turska: Veliki projekti suočavaju se s izazovima, ali rješenje leži u reformama
Iako YEKA projekat predstavlja značajan korak ove zemlje u ostvarivanju njenih ciljeva u oblasti obnovljive energije, rezultati njegove realizacije pokazuju da postoje određeni izazovi.
Naime, prva YEKA aukcija održana je 2017. godine sa dodjelom 1 GW solarne energije. Do kraja 2024. godine ukupno je dodijeljeno 5,8 GW – 3 GW solarnih i 2,8 GW vjetro kapaciteta. Početkom 2025. godine, najnovije aukcije dodale su 800 MW solarne i 1,2 GW vjetro kapaciteta, čime je ukupno dodijeljen kapacitet porastao na 7,8 GW.
U okviru Mape puta za obnovljive izvore energije, Ministarstvo energetike i prirodnih resursa Turske (MENR) postavilo je ambiciozan cilj za 2035. godinu, prema kojem bi u okviru YEKA aukcija trebalo da se dodijeli ukupno 2 GW kapaciteta svake godine, sa dodatnim ciljem da se do kraja 2025. godine realizuje još 2 GW kapaciteta.
Pored toga, Turska je povećala i ciljeve za kapacitete vjetra i sunca za 45 posto u Nacionalnom energetskom planu, kako bi se trenutni kapacitet od 32 GW gotovo utrostručio na 120 GW do 2035. godine. Ako MENR ispuni svoj cilj po 1 GW za solarne i vjetro projekte svake godine kroz YEKA aukcije, ovi projekti mogli bi doprineti samo jednoj petini potrebnog kapaciteta za solarnu energiju i trećini ciljeva za vjetroenergiju. Zbog toga je postavljen novi cilj od 2 GW godišnje.
Iako je kroz YEKA aukcije postavljen dobar plan, postoje problemi u realizaciji projekata, s obzirom na to da je u rad pušteno svega nešto manje od četvrtine ukupnog kapaciteta, navodi EMBER. Do februara 2025. godine, YEKA projekti doprinijeli su povećanju instaliranog kapaciteta samo devet posto za solar i pet odsto za vjetroenergiju. Da su svi dodijeljeni kapaciteti do sada pušteni u rad, stope rasta iznosile bi 18 posto za solar i čak 47 posto za vjetar.
Kao glavna prepreka u realizaciji, ističe se prekomjerni birokratski aparat u procesima izdavanja dozvola, ali i kašnjenja koja su uslijedila tokom samih procedura. Dobijanje potrebnih tehničkih odobrenja, licenci za korišćenje zemljišta, procjena uticaja na životnu sredinu i građevinskih dozvola može da traje godinama.
Jedan od dodatnih izazova predstavljaju obavezni zahtevi za domaću proizvodnju postavljeni od strane YEKA aukcija. Ovi zahtevi potiču proizvodnju opreme za obnovljive izvore energije u Turskoj, što znači da dio opreme mora biti proizveden lokalno, a ne uvezen. Međutim, broj fabrika koje mogu ispuniti ove zahteve je ograničen, što investitore stavlja u poziciju da se oslanjaju na samo nekoliko kompanija. Ovaj nedostatak konkurencije povećava troškove i stvara pritisak na lanac snabdijevanja.
Rješenje leži u reformama
Kako bi se riješili neki od izazova, Turska je krajem 2024. godine izmijenila YEKA regulaciju. Neke od izmjena uključuju izuzeće od naknada za prenos energije, podršku MENR-a u obezbjeđivanju dozvola i inicijativu “super dozvola” koja skraćuje proces izdavanja dozvola sa četiri na manje od dvije godine. Dodatno, s obzirom na to da Turska ima veliki potencijal za rast korišćenjem plutajućih solarnih panela, koji bi mogli donijeti 53 GW energije, promjene su napravljene i u ovom segmentu. Regulatorne promjene iz maja 2024. godine omogućavaju razvoj objekata za OIE na moru, rezervoarima i jezerima, čime se otvara mogućnost za nove projekte bez potrebe za planom prostornog uređenja. Ova područja mogu da budu označena kao YEKA zone i dodijeljena za projekte.
Ukoliko iskoristi ove prilike i riješi prethodne izazove, Turska može da obezbijedi najbrže moguće sprovođenje projekata smanjenjem birokratskih procesa i rokova za dozvole, kao i pružanjem fleksibilnih opcija za prodaju električne energije. YEKA aukcije 2025. godine biće ključni test za nove promjene i mogu oblikovati budućnost tržišta obnovljivih izvora energije u Turskoj.