Je li za EU važno ukrajinsko osvajanje čvorišta plinovoda?

Šta se tačno dešava u Sudži i ko nadzire tamošnje distribucijsko čvorište plinovoda, to nije posve jasno.

Ukrajinske snage su objavile snimku njenih boraca u upravnoj zgradi Gazproma u Sudži, ali ruski plinski koncern tvrdi kako Ukrajinci ne nadziru čitavo područje i kako kroz to čvorište i dalje teče plin u Mađarsku, Austriju i Slovačku. Povrh toga, Radio Free Evrope je objavio satelitske snimke čvorišta plinovoda u Sudži, gdje se vidi kako su se tamo vodile borbe i ima i oštećenja.

To je zapravo jedino preostalo čvorište plinovoda koji ruski plin u Evropu vodi preko Ukrajine: do maja 2022. i nedugo prije invazije, plin je stizao i preko Sohranovke, istočno od Luhanska i tada je isporuka prekinuta. No i energetski stručnjaci ne vide razloga, zašto bi Ukrajina sad baš u Sudži u Rusiji prekinula taj preostali tok:

"Nisam siguran da je to uopće važno. Kad bi Ukrajina htjela prekinuti transport ruskog plina preko svog teritorija, to je mogla učiniti bilo kad i bilo gdje", misli Benjamin Hilgenstock iz kijevske School of Economics.

U decembru 2019. su Moskva i Kijev još sklopile petogodišnji sporazum gdje su se državne kompanije Gazprom i Naftogaz obavezale na prijenos ruskog plina preko područja Ukrajine. Taj sporazum ističe u decembru ove godine, a Kijev je dao do znanja kako ga ne namjerava produžiti. No Gazprom je objavio kako će slati plin kroz taj krak plinovoda sve dok ugovor bude na snazi.

"Evropske zemlje koje još uvijek primaju ruski plin kroz Ukrajinu znaju da se primiče kraj koncem ove godine. No ne mislim da bi one bile jako sretne da se nešto iznenada dogodi sa isporukom, makar im još ostaje samo četiri i pol mjeseca", smatra Hilgenstock. No to on ne očekuje: Kijevu je podjednako važno da i te članice Unije Ukrajinu smatraju pouzdanim partnerom koji se drži sporazuma.

To je doduše i izvor prihoda Ukrajini: prema podacima tamošnje središnje banke, Ukrajina je od Rusije za 2023. dobila oko 1,4 milijarde eura za uslugu puštanja plina preko svog područja, u prva tri mjeseca ove godine je to bilo nešto preko 350 miliona eura.

"Posmatrano u širem kontekstu, to je za Ukrajinu nevažan izvor prihoda", misli ekonomski stručnjak. "U normalnim okolnostima bi se pregovaralo o novom sporazumu i nekako bi bio produžen. Ali u ovom slučaju, to jednostavno neće biti tako", navodi.

Uvoz plina iz Rusije zapravo nije sadržan sankcijama, ali pojedine članice Unije su shvatile kako su bolno ovisne o snabdijevanju iz Rusije. To se uvelike promijenilo: sa oko 40% ruskog plina za evropske potrošače 2021. je već 2023. to bilo još oko 8%. No ta računica nije posve tačna: mnoge zemlje su postavile terminale za ukapljeni plin, a dio i takvog plina stiže – iz Rusije. Utoliko je ukupan udio ruskog plina u evropskim plinovodima prošle godine još uvijek bio oko 15%.

Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj je još uvijek najvažniji izvor plin koji plinovodima stiže iz Rusije. Ruski plin pokriva praktično čitavu potrošnju u Austriji, iako Beč tvrdi kako „radi na tome" naći alternativu. Mađarska i Slovačka imaju vlade koje su još uvijek naklonjene Moskvi, ali i one se pripremaju na prekid isporuke preko Ukrajine. Mađarska je nedavno sklopila sporazum s Turskom, iako i u plinovodu Turkstream dobrim dijelom teče plin iz Rusije.

Slovačka je lično ovisna, ali slovačka kompanija za plinoopskrbu SPP tvrdi kako se već godinama "prirpema za prekid" isporuke ruskog plina i kako već ima sporazume s isporučiteljima iz drugih zemalja.

Nakon što će ubrzo plinovod kroz Ukrajinu prestati s radom, Turkstream će vjerojatno ostati jedini preostali plinovod za ruski plin namijenjen Evropi. Time će glavni izvor ruskog plina za Evropu postati njegov transport u ukapljenom obliku, a njega stiže sve više. Među najvećim kupcima su Francuska, Holandija i Španija.

Prema portalu o tržištu Kpler, Rusija je drugi po veličini isporučitelj ukapljenog plina u Evropi, a udio 2023. je porastao za 40% u usporedbi s 2021. i čini 16% uvoza LNG-a u EU. Politički problem je i reizvoz: ruski ukapljeni plin se zapravo preko luka EU izvozi u treće zemlje i nešto manje od četvrtine količine plina (22%) koji u Evropu stiže iz Rusije je zapravo namijenjen drugim tržištima.

A to je posao koji se sve više širi: američki Institute for Energy Economics and Financial Analysis (IEEFA) je utvrdio kako je u prvoj polovini ove godine taj reizvoz bio veći za 12% obzirom na isti period prošle godine. No Brisel je ove godine odlučio prekinuti tu uslugu Rusije i od marta 2025. više ne bi smjelo biti reizvoza ruskog ukapljenog plina preko luka EU.

No sankcija, koje bi potpuno priječile uvoz ruskog plina u EU, nema i Benjamin Hilgenstock u tome vidi glavni razlog što se trgovina i dalje vodi. Ali isto tako ističe kako je već veoma mnogo učinjeno:

"Mora se biti iskren i doći do zaključka da je ono što je ostalo od uvoza fosilnog goriva EU-a iz Rusije tek djelić onoga što je bilo u prošlosti. Dakle, mnogo toga je postignuto", navodi se, piše DW, prenosi Seebiz.