Odustajanje od ruskog gasa i nafte moglo bi skupo koštati Mađarsku, upozorava stručnjakinja

Promjena energetskih pravaca mogla bi se odraziti i na poslovanje kompanija, ali i na ukupnu ekonomiju zemlje.

O mogućim posljedicama za Sputnjik je govorila Jelica Putniković, stručnjakinja za energetiku i glavna urednica portala Energija Balkana, komentarišući najavu da Mađarska planira potpuno odustati od ruskih energenata do 1. januara 2027. godine.

„Pomalo je čudno da je Mađarska tako brzo, pogotovo uoči zime, odlučila javno objaviti da će prestati kupovati ruske energente, jer to znači da će možda povlačiti i manje količine gasa. Kada je riječ o nafti, i sam MOL tvrdi da naftovod JANAF ne može zadovoljiti sve potrebe rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj“, kazala je Putniković.

Mađarska je najavila namjeru da odustane od ruskih energenata, a tu je informaciju iznijela ministrica vanjskih poslova te zemlje Anita Orban.

Skuplji alternativni pravci snabdijevanja

Putniković podsjeća da je Evropska unija utvrdila rok za postepeno odustajanje od ruskog prirodnog gasa, odnosno jesen 2027. godine. Dodaje da Mađarska već traži alternativne izvore snabdijevanja, s obzirom na to da 21. novembra ističe rok privremenog izuzeća od američkih sankcija, koje je omogućavalo kupovinu energenata od kompanija Lukoil i Rosnjeft.

Orban je istakla da kompanija MOL već razmatra mogućnost uvoza nafte od drugih dobavljača putem hrvatske kompanije Jadranski naftovod (JANAF).

Putniković podsjeća da Mađarska ima direktnu vezu s naftovodom Družba, izgrađenim još u vrijeme Sovjetskog Saveza, putem kojeg može dopremati ne samo rusku nego i naftu iz bivših sovjetskih republika. Međutim, još za vrijeme vlade Viktora Orbana počela je koristiti i JANAF za dopremanje nafte, pri čemu su već tada postojale sumnje u dovoljne kapacitete tog naftovoda.

Dodatni problem predstavljaju naknade koje JANAF naplaćuje za transport nafte, a koje su, prema tvrdnjama MOL-a, više nego kod drugih evropskih naftovoda. Zbog toga je ranije došlo i do sudskog spora između dvije kompanije. MOL je tvrdio da je naknada za transport čak tri puta skuplja, dok je JANAF obrazlagao da cijene formira u skladu s vlastitim troškovima.

„Mađarska je sada u dvostrukom problemu. Ne samo da će više plaćati transport nego ni putem JANAF-a neće moći dopremiti dovoljne količine sirove nafte. JANAF sigurno ne može, čak i ako ima takve ambicije, povećati kapacitet naftovoda prema Mađarskoj. To je proces koji zahtijeva vrijeme, a ulaganja u takav projekt bila bi veoma velika“, upozorava Putniković.

Mogući dodatni troškovi zbog raskida ugovora o gasu

Kada je riječ o gasu, Putniković podsjeća da Mađarska preko Hrvatske ima pristup LNG terminalu na Krku, na kojem su Sjedinjene Američke Države najveći dobavljač.

Ipak, ističe da je gas koji se doprema tankerima do LNG terminala, gdje se iz tečnog ponovo pretvara u gasovito stanje i potom transportuje gasovodima, skuplji od onog koji Mađarska trenutno dobija direktno putem Turskog toka.

„To je mnogo skuplja opcija. S druge strane, Mađarska ima dugoročni ugovor s Gazpromom o kupovini gasa. Ministrica je najavila da će već na jesen naredne godine prestati kupovati ruski gas, na šta ih zapravo obavezuje Brisel. Međutim, sigurno je da će morati plaćati i penale. Ako ste se s nekim dogovorili da ćete u narednih pet godina nešto kupovati, a zatim odustanete, zapravo ste prekršili taj sporazum. U takvim slučajevima pred međunarodnim sudovima mogu se dosuditi ugovorne kazne“, navela je Putniković.

Osim preko Hrvatske, Mađarska ima mogućnost nabavke gasa i na drugim evropskim tržištima, uključujući austrijsko gasno čvorište Baumgarten, kao i putem drugih LNG terminala u Evropi.

Međutim, za korištenje tih pravaca potrebno je zakupiti transportne kapacitete, a ostaje otvoreno pitanje po kojoj cijeni bi gas stizao do mađarskih potrošača.

Njemačka kao primjer ekonomskih posljedica

Govoreći o mogućim ekonomskim posljedicama odustajanja od ruskih energenata, Putniković kao primjer navodi Njemačku, koja je posljednjih godina značajno promijenila svoju energetsku politiku.

Prema njenim riječima, njemačka privreda suočava se s velikim gubicima, dok su pojedine fabrike zatvorene ili proizvodnju premjestile u Sjedinjene Američke Države, Kinu i druge zemlje zbog mogućnosti korištenja jeftinijih energenata.

Ona se osvrnula i na politička kretanja u Njemačkoj, navodeći da je Alternativa za Njemačku (AfD) u pojedinim pokrajinskim izborima ostvarila značajne rezultate, uz zalaganje za povratak ruskim energentima.

Također je ukazala na najave razgovora o mogućem ponovnom aktiviranju gasovoda Sjeverni tok, kako bi se ponovo omogućio dotok ruskog gasa.