Mogu li zemlje Balkana računati na gas iz Transanadolijskog gasovoda?

U turskom gradu Eskišehiru danas će biti svečano otvoren "Transanadolijski gasovod" za prirodni gas (TANAP), a svečanosti će, na poziv turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana, prisustvovati predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

TANAP-om će iz Azerbejdžana kroz Gruziju i Tursku biti transportovan gas do Italije i Evrope, a eksperti u Srbiji se nadaju da bi i Srbija u budućnosti mogla imati koristi od ovog gasovoda i priključiti se na jedan njegov dio.

Gasovod TANAP, vrijedan 10 milijardi dolara i dužine 1.850 kilometara, povezuje Kaspijski basen sa jugoistočnom Evropom, a riječ je o projektu koji treba da transportuje gas od azerbejdžanskog nalazišta Šah Deniz 2 na Kaspijskom moru kroz Tursku do Evrope.

Srbijaa se, prema ocjeni predsjednika Udruženja za gas Srbije Vojislava Vuletića, nalazi u vrlo nezgodnoj situaciji jer, snabdijeva se gasom iz sjevernih zemlja, odnosno iz Rusije preko Ukrajine i Mađarske, a 2019. godine ističe ugovor o tranzitu gasa između ruskog Gasproma i Ukrajinske strane.

To bi, smatra, moglo da ugrozi snabdijevanje ovim energentom i naše zemlje, ukoliko se u međuvremenu ne pronađu alternatvni izvori snabdjevanja.

Vuletić kaže da Evropska unija mora da "presječe Gordijev gasni čvor" i odluči najzad kako i odakle će se snabdijevati gasom kao i na koji način Srbija može da bude uključena u cijeli proces.

"Sledeće godine, kada ističe ugovor o tranzitu gasa između Gasproma i ukrajinske strane, može da se desi da se potpuno prekine isporuka gasa za našu stranu. Ovakav način, da se možda iz TANAP-a dobije neka količina gasa za Srbiju, vrlo je optimistična procena", ocjenjuje Vuletić.

Međutim, pitanje je kako to sve izvesti, kaže on, jer je EU u svoje zakonodavstvo unijela odredbu koja govori da onaj ko je vlasnik gasa ne može da bude i vlasnik gasovoda.

"Rusi su sa Turskim tokom došli do granice sa EU, TANAP je do granice sa EU, prema tome EU treba da reši problem izgradnje gasovoda. A kako će on da ide, da li preko Bugarske, Srbije, do Mađarske i Austrije ili će ići preko Grčke, Makedonije, Srbije, Mađarske i do Austrije, pitanje je koje EU treba da reši sa zemljama koje očekuju gas", navodi Vuletić.

Korisno je da postoji interkonekcija sa mogućnošću snabdjevanje Srbije iz više pravaca, kaže Vuletić i navodi da bi sutrašnje otvaranje gasovoda u Turskoj, "možda mogao da bude jedan od načina koji bi pomogao Srbiji da dobije dovoljne količine gasa u trenutku kada prestane da se doprema gas iz Ukrajine".

"A da bi se to desilo, treba da postoji saglasnost EU da taj gas može da se transportuje preko naše teritorije i da možemo da ga koristimo", kaže on.

Svakako da TANAP treba posmatrati u svjetlu ukupnog problema rješavanja gasne situacije u južnoj Evropi, odnosno na Balkanu, saglasan je i savjetnik u Udruženju za energetiku Privredne komore Srbije (PKS) Ljubinko Savić.

Zemlje južne Evrope, prije svega Balkana, treba da računaju na prirodni gas iz tog gasovoda u kontekstu rešavanja ukupne gasne situacije i turskog toka i TANAP-a.

"Srbija ima određena nadanja u rejšavanju svoje gasne sitaucije i obezbjeđivanja potrebnih količina gasa za sve potrošače u Srbiji, a time i njene energetske stabinosti u dužem periodu", kaže Savić.

S druge strane stručnjak za međudržavne energetske odnose Srećko Ðukić kaže da nije realno očekivati da se u nekoj doglednoj budućnosti Srbja veže za gasovod TANAP.

Ðukić objašnjava da je trenutno riječ o pustanju samo šest milijardi kubnih metara gasa od ukupno 16 ali za potrebe Turske, i da na kraju treba da se dostigne cifra od 31 milijardu kubnih metara gasa.

Srbija, navodi, nije dio izgradnje ovog gasovoda tako da "nije realno očekivati da se u nekoj doglednoj budućnosti Srbja veže za taj gasovod... moguće u nekoj trećoj fazi", objašnjava Ðukić i navodi da se u savjetu za realizaciju tog gasovoda nalaze navodi sve naše susedne zemlje - Bugarska, Grčka, Turska, Albanija, Makedonija, Italija, BiH i Hrvatska.

"TANAP se nastavlja na Transjadranski gasovod, koji ide preko Grčke, Albanije, jedan krak ispod mora u Italiju, a drugi krak će kasnije, u drugoj i trećoj fazi, ići iz Albanije u Crnu Goru i vjerovatno na Kosovo kao i u BiH i Hrvatsku, pa je u perpsketivi moguće razgovarati i o priključenju Srbije na taj gasovod", kaže Ðukić.

Govoreći o projektu Turski tok, stvari oko ove gasne konekcije nisu ušle ni u fazu razmatranja, a odluke o ovom projektu, kaže, zavise od Brisela i SAD.

"To je priča oko koje treba jako puno razgovora i ubeđivanja, makar ubediti EU da bude za to da taj gasovod dođe do Bugarske, ali to će biti neka druga priča i drugi gasovod, to neće biti Južni tok, ako ga uopšte bude bilo", kaže Ðukić.

Prema procjeni Međunarodne gasne unije, do 2030. godine, Evropa će trošiti 700 milijardi kubnih metara gasa, a te količine ima samo Rusija i Iran (koji ima najveće nazazište gasa na svijetu kod Katara).

Zbog ogromne potrebe Evropom za gasom, stručnjaci ne odbacuju mogućnost da se obnovi priča o Južnom toku, jer Evropa u trenutno troši 500 milijardi kubnih metara gasa godišnje, a jedino, za sada sigurno snabdevanje je i dalje iz Rusije.

Energetika.ba