Hoće li Amerikanci napustiti Siriju i prepustiti kontrolu nad naftnim poljima?

Američke snage su u Siriji od 2014. u sklopu kampanje protiv ISIS-a (Islamske države). Održava vojnu nazočnost na naftom bogatom sjeveroistoku zemlje, gdje je i dalje raspoređeno približno 900 vojnika, izvorno poslanih da podrže Sirske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima u borbi protiv terorizma.

No, američka vojna prisutnost dugo je bila povezana s kontrolom nad naftnim poljima u zemlji. Prije izbijanja građanskog rata 2011., proizvodnja nafte u Siriji dosegnula je vrhunac 1996., dostignuvši oko 600 000 barela dnevno, prije nego što je pala na 406 000 barela dnevno 2011. Nafta je bila glavna komponenta sirijske privrede, pridonoseći oko 25% državnih prihoda i čineći otprilike 35% izvozne zarade zemlje, ali je imao pao na približno, ali proizvodnja je pala na 24 000 bpd do 2018., uglavnom iz polja pod kontrolom SDF-a uz potporu SAD-a.

Sirijsko ministarstvo nafte iz Assadove ere ranije je tvrdilo da američke snage i njihovi saveznici uzimaju do 66 000 bpd iz istočnih polja, što predstavlja oko 83% sirijske proizvodnje u to vrijeme. Ministarstvo je procijenilo gubitke u sektoru na 105 milijardi dolara od početka rata, što je jedan od razloga režima bez novca.

Sirija ima dokazane rezerve nafte od približno 2,5 milijardi barela nafte i 241 milijardu kubičnih metara plina, prema procjenama prije rata. Ove rezerve se uglavnom nalaze u istočnim i sjeveroistočnim regijama zemlje, posebno u Deir ez-Zoru, Hasaki i dijelovima Raqqe. Također se smatra da u Sredozemnom moru ima još rezervi na moru, ali one ostaju uglavnom neistražene zbog višegodišnjih sukoba.

Američka okupacija u toku

Američki državni tajnik Antony Blinken otkrio je tijekom vikenda da je američka vlada održala prve izravne razgovore s privremenom vladom koju podržava pobunjenička Hayat Tahrir al-Sham (HTS), skupina koja sada kontrolira Damask. SAD se nadaju zadržati utjecaj tokom tranzicije vlasti, unatoč tome što je HTS proglašen terorističkom organizacijom od 2018. i nagradi od 10 miliona dolara za glavu njezinog vođe Ahmada al-Sharaa od CIA-e.

"Uspjeh koji smo postigli proteklih godina u okončanju teritorijalnog kalifata ISIS-a ostaje ključna misija", rekao je Blinken u Jordanu 15. decembra, naglašavajući zabrinutost zbog potencijalnog oživljavanja Islamske države tokom političke tranzicije u Siriji.

Međutim, slon u sobi je hoće li SAD prepustiti zemlju ili kontrolu nad sirijskim naftnim poljima vladi koju podržava HTS. Nijedna strana nije spomenula tu temu budući da su sirijski međunarodni odnosi i dalje u stanju promjene nakon pada Assada 8. decembra.

Trumpova promjena stava?

Američka okupacija Sirije i dalje je nezakonita prema međunarodnom pravu, jer postoje samo tri razloga zbog kojih jedna zemlja može ući u drugu: ako ste napadnuti (kao što je Rusija učinila Ukrajinu); ako ste pozvani (kao što je Assad učinio Rusiju); ili ako imate mandat UN-a (što SAD nema).

Novoizabrani predsjednik Donald Trump slavno je izjavio 2019. da su američke trupe ostale u Siriji "samo zbog nafte", ali je signalizirao da bi moglo doći do promjene politike uoči njegovog povratka na dužnost u siječnju i da bi se SAD mogle povući iz Sirije.

"Sirija je haos, ali nije naš prijatelj", nedavno je objavio Trump. "Sjedinjene Države ne bi trebale imati ništa s tim."

Novoizabrani predsjednik Trump osobno je potpisao predsjedničku naredbu o zadržavanju američkih trupa u Siriji i iskorištavanju naftnih izvora tokom svog prvog mandata, kao način nadoknade troškova rata. Bidenova administracija također je nastavila protok nafte preko granice između dviju zemalja unatoč prvim obećanjima da će Washington povući trupe iz regije, piše SEEbiz. Umjesto toga, Biden je poslao više trupa iz sjevernog Iraka preko granice kako bi ojačao podršku postojećim trupama koje kontroliraju istjecanje nafte iz zemlje.

Tranzicija komplicira američku strategiju u Siriji. Dok američke snage i SDF kontroliraju značajnu naftnu infrastrukturu, politički krajolik u nastajanju mogao bi zahtijevati od Washingtona da ponovno kalibrira svoju poziciju, osobito dok se regionalne sile bore za utjecaj u post-Asadovoj Siriji.

Daljnja prisutnost američkih trupa vjerojatno će ovisiti o nekoliko faktora: stavu novog sirijskog vodstva prema američkim snagama, stabilnosti regija pod kontrolom Kurda i najvažnije, smatra li Trumpova administracija naftna polja dovoljno strateški vitalnom da zadrži vojni otisak uprkos njegovoj izolacionističkoj retorici.

Kako izvještava bne IntelliNews, uprkos velikoj prisutnosti američkih trupa, oni su stalna meta nekoliko oporbenih skupina i ostaju izvor trvenja u zemlji. Dana 28. oktobra čulo se nekoliko eksplozija u američkoj bazi u naftnom polju Al-Omar, prema izvještajima lokalnih medija dok su napadi na ide od njihova dolaska.

U međuvremenu, iranska novinska agencija Mehr citirala je izvore koji kažu da je baza napadnuta, a iznad nje se mogao vidjeti gust dim. Prema izvješćima, u ovoj operaciji korištene su bespilotne letjelice koje su pogodile svoje mete.

SDF kontrolira najveća naftna polja u zemlji, uključujući Omar, najveća, Ward, Kewari, Jafra, Jarnuf, Azrak, Kahar, Afra, Sueytat i Galban. Omar je proizvodio oko 30.000 bpd prije Sirijskog građanskog rata, ali je bio u rukama Daesha (ISIS) od sredine 2011. do oktobra 2017.

Na sjeveroistoku, blokom 26 i dalje upravlja i kontrolira Sirijsko demokratsko vijeće (SDC)/SDF i njegove filijale, uključujući Al-Jazeera Oil Co. Godine 2022., direktor operatera Gulfsands, John Bell, rekao je da je nafta iz imovinu tvrtke "nezakonito proizvode drugi akteri".

Ranije u janaru, mještani su izvijestili da su tri američka vojnika ubijena i deseci ozlijeđeni na granici s Irakom nakon napada dronova na njihove aktivnosti.

Plinski potencijali

Situacija s proizvodnjom plina je manje jasna, no najnoviji provjereni podaci iz 2011. pokazali su proizvodnju od 8,95 miliona kubičnih metara suhog prirodnog plina dnevno, a novije procjene tek 3,4 miliona kubičnih metara dnevno.

To su marginalne količine i otprilike dovoljne da pokriju domaće potrebe, ali značaj Sirije u plinskom poslovanju je u tome što bi, kako je izvijestio bne IntelliNews, Sirija mogla postati veliko energetsko središte, povezujući divovska plinska polja u Kataru izravno s golemim evropskim tržištem putem jeftinih i pouzdani cjevovodi. Turski dužnosnici otvoreno su razgovarali o oživljavanju zajedničke katarsko-turske plinovodne veze koja prolazi kroz Siriju i koja je godinama bila blokirana nestabilnošću u zemlji i ruskim makinacijama koje su prethodno držale monopol u poslovanju isporuke plina u Evropi. Obje te prepreke sada su uklonjene.

Katar ima treće najveće rezerve plina u svijetu, iza Rusije i Irana. Türkiye Today je 10. decembra izvijestio o obnovljenim izgledima za naftovod Katar-Turska.

Shemu je 2009. odbacio Assad i od tada se nije vratila na dnevni red. U vrijeme Assadovog odbijanja, bilo je nekih izvještaja da je njegov režim istupio protiv plinovoda kako bi zaštitio interese saveznice Rusije, koja je tada bila najveći evropski opskrbljivač prirodnim plinom. Rusija je u raznim razdobljima gurala ideju plinovoda od Irana, preko Iraka, do Sirije.