Nova naftna groznica: Da li će rekordna proizvodnja ugušiti cijene?

Ali samo ako cijena bude odgovarajuća.

Bloomberg je prenio podatke Raymond Jamesa, ističući projekte poput ogromnog polja Tengiz u kazahstanskom dijelu Kaspijskog mora—jednog od najvećih naftnih otkrića u novije vrijeme—kao i polja Bacalhau u Brazilu, za koje se procjenjuje da ima potencijal od milijardu barela naftnog ekvivalenta. Povećanje proizvodnje na saudijskim nalazištima takođe će doprinijeti ovom talasu nove ponude, navodi investiciona banka.

„Investitori još uvijek nijesu u potpunosti shvatili koliko je nove proizvodnje već spremno za 2025. godinu“, rekao je za Bloomberg analitičar Raymond Jamesa Pavel Molchanov. Problem je u tome što se ta proizvodnja može odložiti ukoliko cijene ostanu niske, kako većina očekuje, zbog narušenog balansa između ponude i tražnje i slabih izgleda za rast potrošnje.

Clyde Russell iz Reutersa prošle sedmice se u svojoj kolumni osvrnuo na dinamiku tražnje, ističući da trenutne projekcije rasta kineske potrošnje nafte nijesu usklađene s podacima o uvozu. Projekcije su prilično optimistične, primijetio je, dok podaci o uvozu sugerišu slabljenje. Ipak, treba napomenuti da je Kina nakon ukidanja pandemijskih ograničenja uvozila sirovu naftu rekordnim tempom, pa ono što sada gledamo može zapravo biti normalizacija potrošačkih obrazaca.

Bez obzira šta dinamika kineskog uvoza znači, sve prognoze bilansa između globalne ponude i tražnje idu u korist viška ponude. Jedina razlika je u veličini tog viška. Prema najnovijim procjenama američke Agencije za energetsku informaciju (EIA), višak će iznositi oko 100.000 barela dnevno. Raymond James procjenjuje višak na 280.000 barela dnevno, dok je najpesimističnija Međunarodna agencija za energiju (IEA), koja očekuje višak od 600.000 barela dnevno ove godine. To znači da nova ponuda možda i neće stići na tržište 2025. godine.

Već sada se vide znaci da naftna industrija nije u poziciji da nastavi s povećanjem proizvodnje bez obzira na cijene. Američki naftni izvršni direktori već su nagovijestili da nema prevelike želje za povratkom na pristup „buši po svaku cijenu“. To jednostavno nije isplativo pri trenutnim cijenama nafte, smatra Daniel Yergin iz S&P Globala, iako američki sekretar za energetiku Chris Wight tvrdi da nove efikasnosti mogu učiniti škriljac isplativim i pri cijeni od 50 dolara po barelu.

Međutim, škriljac je od početka osjetljiviji na međunarodne cijene zbog većih troškova. A šta je sa saudijskim poljima i njihovim čuvenim niskim troškovima? Saudijska Arabija je i dalje vezana OPEC+ kvotama proizvodnje i upravo je bila prinuđena da natjera sedam drugih članica da dodatno smanje proizvodnju kako bi nadoknadile svoja stalna prekoračenja. To ne zvuči kao okruženje pogodno za značajan rast proizvodnje—osim ako potražnja iznenada ne eksplodira.

A takav iznenadni rast potražnje je malo vjerovatan, prenosi Investitor me. Ipak, administracija Donalda Trumpa ponovo pokušava da svede iranski izvoz nafte na nulu, što bi moglo dodatno zaoštriti tržište i učiniti te nove kapacitete, o kojima govori Raymond James, vjerovatnijim za aktiviranje. U januaru je iranski izvoz sirove nafte iznosio 1,6 miliona barela dnevno. Ako sankcije dovedu do značajnog pada, cijene bi mogle privremeno da dobiju malo prostora za rast. Jer nova ponuda već čeka u pozadini.

Prošle godine, nova proizvodnja dodala je oko 800.000 barela dnevno, prema podacima koje Bloomberg prenosi iz izvještaja Raymond Jamesa. U tom kontekstu, ovogodišnji očekivani dodaci djeluju još impresivnije—i postavljaju pitanje zašto je uopšte potrebno povećavati proizvodnju ako je potražnja zaista toliko slabija nego ranije. Odgovor je nedavno dao ni manje ni više nego šef Međunarodne agencije za energiju, Fatih Birol.

Na konferenciji CERAWeek, Birol je rekao da svijetu trebaju investicije u postojeća naftna i gasna polja kako bi se očuvala globalna energetska bezbjednost. Mnogi su ove komentare vidjeli kao oštar zaokret u odnosu na njegovu dosadašnju retoriku, koja je uglavnom slavila uspjeh energetske tranzicije i predviđala skoro ukidanje fosilnih goriva. I zaista, upravo to su i bile.

„Želim da bude jasno... potreba za investiranjem postoji, naročito zbog pada proizvodnje na postojećim poljima“, rekao je Birol. „Potrebne su investicije u naftu i gas – tačka“, dodao je. To je isti čovjek koji je prije četiri godine rekao da od 2021. više nije potrebno istraživati nova nalazišta, jer nam navodno neće biti potrebna do 2030.

Zato se ova nova ponuda sada i razvija. Projekcije tražnje su u posljednje vrijeme razočarale, prije svega zbog gotovo isključivog fokusa na Kinu, ali svijet i dalje troši ogromne količine nafte—i to sve više, iako sporije nego odmah nakon pandemije.