UN razmatra globalni porez za naftne gigante: Može li "Big Oil" platiti klimatsku tranziciju?
Ujedinjene nacije razmatraju uspostavljanje novog međunarodnog režima poreske saradnje koji bi, između ostalog, imao za cilj da dio profita naftne i gasne industrije preusmjeri ka finansiranju borbe protiv klimatskih promjena. Ideja da “Big Oil” plati klimatsku tranziciju nije nova – i sigurno neće biti posljednja – ali njene šanse za uspjeh i dalje su neizvjesne.
Prijedlog je dio Okvirne konvencije o međunarodnoj poreskoj saradnji, o kojoj se trenutno pregovara u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku. Cilj sporazuma je unapređenje globalne naplate poreza, ali i povećanje poreskog opterećenja za najbogatije pojedince i korporacije. Očekivano, u fokusu su održivost i klimatske politike, a brojne zemlje članice UN-a žele da naftne kompanije snose dio odgovornosti za prirodne katastrofe s kojima se suočavaju.
Međutim, konsenzus ne postoji. Dio država protivi se ideji da se naftna industrija direktno poveže s finansiranjem klimatskih šteta ili da se uvede globalni porez na bogatstvo, prneosi Investitor me.
Prema posljednjim informacijama sa pregovora, razmatra se model kojim bi se profiti naftne industrije povezali s kompenzacionim isplatama za klimatske promjene. Kritičari, međutim, upozoravaju da su prijedlozi nedovoljno jasni i pravno slabi. To je loša vijest za zagovornike ove inicijative: procjene pokazuju da bi dodatno oporezivanje naftnih kompanija, od 2015. i potpisivanja Pariskog sporazuma, moglo donijeti i do 1.000 milijardi dolara.
Svaki eventualni dogovor o oporezivanju “Big Oila” zbog njegove uloge u klimatskim promjenama gotovo sigurno bi izazvao snažan odgovor industrije – uključujući i sudske sporove. Dosadašnja iskustva pokazuju da su klimatske tužbe protiv naftnih kompanija imale mješovit uspjeh.
Kalifornija je, na primjer, još 2024. godine pokrenula tužbu protiv kompanija poput ExxonMobila, Chevrona, BPa i ConocoPhillipsa, optužujući ih da su umanjivale rizike upotrebe fosilnih goriva i klimatskih promjena. Državni tužilac Rob Bonta kasnije je dodao klauzulu koja predviđa oduzimanje profita ostvarenog “nezakonitim ili štetnim djelovanjem”, s ciljem sprječavanja tzv. neopravdanog bogaćenja.
Ipak, sudbina tog postupka ostaje neizvjesna. U međuvremenu, politički vrh Kalifornije ublažio je retoriku prema naftnoj industriji kako bi zadržao rad rafinerija i spriječio novi rast cijena goriva – paralelno s planovima za elektrifikaciju saobraćaja.
Sličan slučaj vodi se i u saveznoj državi Maine, koja tuži “Big Oil” zbog takozvanih “klimatskih laži”. Savezni sudija je prošle godine dozvolio nastavak postupka, u kojem se više velikih naftnih kompanija, kao i American Petroleum Institute, terete da nijesu upozorili građane na posljedice sve veće upotrebe fosilnih goriva po ljude, ekonomiju i životnu sredinu.
Ova vrsta pravnog pritiska – često nazvana klimatski lawfare – postala je jedno od glavnih oruđa klimatskih aktivista. Kako uspjeh na sudovima nije zagarantovan, oporezivanje se nameće kao alternativno rješenje za rastući finansijski jaz energetske tranzicije, čiji se troškovi pokazuju znatno većim nego što se ranije očekivalo.
Naftna industrija logičan je prvi izbor: ostvaruje ogromne profite na tržištu ključnih energenata, koji se istovremeno označavaju kao glavni krivci za klimatske promjene. Ostaje, međutim, da se vidi hoće li pregovori u UN-u rezultirati konkretnim pravilom o oporezivanju “Big Oila”. Čak i ako do toga dođe, zemlje koje računaju na te prihode moraće naoružati se strpljenjem – jer je jasno da naftni giganti ovaj put neće odustati bez ozbiljne borbe.
