Američke sankcije mijenjaju energetsku kartu regije

Kada je predsjednik Donald Trump u oktobru uveo sankcije Rosnjeftu i Lukoilu, koji zajedno izravno ili neizravno čine oko dvije trećine ruskog izvoza nafte, SAD je udario u srž prihodovne baze Kremlja. Mjere su formalno stupile na snagu 21. novembra.

Procjenjuje se da su ruski prihodi od nafte i plina, koji predstavljaju oko četvrtine saveznih prihoda, u studenom pali za otprilike trećinu u odnosu na prethodnu godinu, prema izračunima Reutersa.

Zarada od fosilnih goriva za Rusiju, drugog najvećeg svjetskog izvoznika nafte, sada je na najnižoj razini od uvođenja međunarodnih sankcija nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Turska, Indija i Brazil već su smanjili kupovinu ruske sirove nafte, a trgovci se bore s plasiranjem tereta, ostavljajući rekordnu količinu ruske nafte da pluta morem. Kina će vjerovatno apsorbirati dio tih količina, ali Moskva bi mogla biti prisiljena prodati uz još veći popust.

Ranije mjere - ograničenja cijena, diplomatski pritisak i pomorska ograničenja - imale su samo djelomičan učinak na financije Moskve jer su bile usmjerene na logistiku i financiranje, a ne izravno na korporativno srce ruskog naftnog sektora, prenosi SEEbiz. Washington je značajno podigao uloge pokazujući da najveće ruske naftne kompanije više nisu prevelike za sankcioniranje.

Globalni lanci opskrbe

Prisilna prodaja imovine Lukoila i Rosnjefta širom Evrope, Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike sada bi mogla promijeniti vlasništvo nad velikim poljima i rafinerijama te preusmjeriti globalne lance opskrbe. Važno je napomenuti da bi trajni gubitak ruske korporativne prisutnosti u ključnim središtima promijenio dugoročne obrasce ulaganja i trgovinske odnose, a ne samo kratkoročne tokove.

Lukoilova borba da se riješi svog međunarodnog portfelja od 22 milijarde dolara prije isteka privremenog američkog odobrenja 13. decembra mogla bi otvoriti put američkim naftnim divovima i zapadnim investitorima da povrate strateško zemljište od Moskve.

Interes je koncentriran u Lukoilovim najunosnijim udjelima u uzvodnim područjima: iračkom polju Zapadna Kurna-2; udjelima u kazahstanskim poljima Karačaganak i Tengiz; azerbajdžanskom polju Šah Deniz; i imovini koja se proteže od Meksika i Gane do Nigerije i Egipta. Nizvodno, promjena je jednako značajna. Lukoilove rafinerije u Bugarskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj, stupovi ruskog energetskog utjecaja u Evropi, morat će se prodati ako ove sankcije ostanu na snazi.

U Finskoj, Lukoilova podružnica već planira zatvoriti više od 400 benzinskih postaja nakon što je vlada odbila tražiti izuzeća. Iako je Lukoil osigurao izuzeće koje mu omogućuje nastavak rada stotina maloprodajnih mjesta diljem SAD-a, Belgije, Nizozemske i zapadnog Balkana, njegov tržišni udio u tim regijama već je ograničen.

Manja ruska moć na istoku Evrope

Najdramatičnije promjene odvijaju se u istočnoj Evropi. U Bugarskoj, gdje je Lukoilova integrirana prisutnost u rafiniranju i maloprodaji Moskvi pružila duboku komercijalnu prednost, vlada je imenovala državnog upravitelja i pokrenula proces dezinvestiranja koji mora završiti do 29. aprila.

Rumunjska se odlučila za potpuno poštivanje sankcija, ubrzavajući prodaju rafinerije Petrotel, dok je Moldavija preuzela kontrolu nad Lukoilovom infrastrukturom za gorivo za avione kako bi zaštitila stabilnost opskrbe.

Mađarska i Slovačka, gdje Lukoil dugo opskrbljuje gotovo sav uvoz sirove nafte putem naftovoda Družba, trenutno su jedine dvije države članice Evropske unije koje još uvijek uvoze ruske barele pod posebnim izuzećem od sankcija EU. Međutim, imaju alternative. Nedovoljno iskorišteni Janaf može isporučiti oko 480.000 barela neruske nafte dnevno, što je dovoljno za pokrivanje sve potražnje u regiji.

Mađarski premijer Viktor Orban osigurao je privremeno američko izuzeće kojim se naftnoj i plinskoj firmi MOL omogućuje nastavak kupnje, ali izuzeće je ograničeno na godinu dana. Ako Mađarska odbije zaustaviti ove kupnje, vjerovatno će postati posljednje značajno uporište Rusije na tržištu nafte EU.

Povratak strateškog prostora

Nove sankcije mogle bi preoblikovati i tržišta rafiniranih proizvoda gdje Lukoil i Rosneft igraju glavnu ulogu.

Zatvaranjem "rupe u zakonu o rafiniranju" EU od januara, velika pretovarna čvorišta koja su uvozila velike količine ruske sirove nafte kako bi ponovno izvezla rafinirane proizvode natrag u Europu bit će prisiljena smanjiti uvoz. Sankcije EU-a također su bile usmjerene na indijsku rafineriju Nayara čiji je glavni dioničar Rosneft.

Ali praznine i dalje postoje. Provođenje ovih ograničenja za rafinirane proizvode bit će izazovno. Vlasti EU-a još uvijek nemaju sustavnu vidljivost u to jesu li proizvodi poslani iz velikih država neto izvoznica nafte, poput Egipta i Sjedinjenih Američkih Država...