EU treba novi način odobravanja energetskih projekata favoriziranjem onih koji su spremni

Bernard Gustin, čelnik jednog od najvećih evropskih operatera elektroenergetske mreže Elia Group, upozorava da ima previše nepripremljenih, pa čak i špekulativnih, projekata koji blokiraju priključenje na mrežu za ključne energetske projekte zbog toga što se stvaraju višegodišnja razdoblja čekanja. Elia Group upravlja s belgijskom i dijelovima njemačke elektroenergetske mreže.

Po riječima Gustina, firme koje upravljaju infrastrukturom u Evropskoj uniji (EU) bi trebale moći odobriti mogućnost priključenja projektima koji su spremni, a ne po logici ko se prvi prijavi.

“Mislim da u Belgiji imamo 10 puta više (prijavljenih) projekata do 2030. godine no što je potrebno kad je riječ o, primjerice, baterijskoj pohrani energije. Ako promijenite pristup i odobrite priključenje onima koji su spremni, a ne onima koji su se prvi prijavili, onda ćete se zapravo fokusirati na one koji su doista ozbiljni jer sve imaju spremno”, prenosi Financial Times ocjenu Gustina.

Priključak na mrežu velika je tema u evropskim zemljama.

Ono što je činjenica je da je u EU snažno porasla potražnja za priključcima na mrežu pogona na vjetar i sunce jer sve više industrijskih pogona i kućanstava želi obnovljivu energiju, ali isto tako je glad za energijom bitno povećana zbog projekata izgradnje podatkovnih centara.

U nekim zemljama, kao što je Nizozemska, čekanje na dobivanje priključka na mrežu može se razvući i na sedam godina. U Slovačkoj, s druge strane, oko 50 posto kapaciteta rezerviranog za priključenje ostaje neiskorišteno. U Njemačkoj ima dvostruko više zahtjeva za priključenje baterijskih spremnika no što je predviđeno tamošnjim razvojnim planom.

Nedvojbeno je da je rad na novim projektima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u EU brži od razvoja infrastrukture koja bi ih trebala prihvatiti.

Gustin poručuje da firme koje upravljaju elektroenergetskim mrežama imaju tako ambiciozne ulagačke planove da je pravi izazov naći način njihova financiranja.

EU predviđa da će trebati 1,2 bilion eura u tu svrhu do 2040. godine. Istodobno troškovi zagušenja mreže rastu jer jeftinija enegija ne može doći do mjesta gdje je u određenom trenutku veća potražnja.

Evropski energetski regulator ACER navodi da su ti troškovi došli na 5,2 milijarde eura u 2022., a 2030. godine bi mogli iznositi 26 milijardi eura.

Prema izvještaju kojega je izradila Elia Group, prvih 100 gigavata (GW) instaliranih baterijskih spremnika u EU smanjilo bi zagušenje mreže za 13 posto, odnosno bilo bi raspoloživo 13 posto više električne energije. Ta firma planira do 2028. uložiti 31,6 milijardi eura u modernizaciju mreže. Od toga bi jedna trećina bila investirana u Belgiju, a dvije trećine u Njemačku.

Po riječima Gustina, kako bi se izašlo u susret zahtjevima za priključenje baterijskih spremnika, podatkovnih centara i pogona na obnovljive izvore trebalo bi osigurati još oko 10 milijardi eura.

“Puno ljudi govori kako cijena električne energije ne smije rasti, odnosno da mora biti konkurentna, no izazov je osigurati spomenute iznose i istodobno imati konkurentan povrat na kapital”, ustvrdio je.

Vrijeme dobijanja svih potrebnih dozvola za infrastrukturne projekte u Belgiji može biti i do osam godina što je, naglašava Gustin, dodatni faktor rizika.

“Kad prođe toliko vremena investitori vam kažu da zbog inflacije, odnosno rasta cijena, uvjeti više nisu isti kao kada su krenuli u projekte, pa ne mogu nastaviti po takvim izvornim uvjetima”, poručio je.

EU sada nastoji ubrzati procedure određivanjem vremenskih ograničenja za odluku o davanju potrebnih dozvola za energetske projekte.