Njemačka mora svoju energetsku transformaciju usmjeriti na pravi kolosijek

Industrijske tarife plina u Njemačkoj su pet puta više nego kod velikih globalnih suparnika, dok su cijene struje u pojedinim granama industrije više dva i pol puta.

Ovo su samo neke od tema koje obrađuje novi izvještaj Boston Consulting Group, pod nazivom “Usmjeravanje energetske transformacije na pravi put”. Dokument analizira problem visokih troškova energije u Njemačkoj, koji su dodatno pogoršani aktualnim načinom provođenja energetske tranzicije. Izvještaj tvrdi da je trenutni model energetske transformacije preskup te naglašava kako postoji financijski učinkovitiji pristup koji bi omogućio uštede bez narušavanja ciljeva dekarbonizacije.

Energetska tranzicija u Njemačkoj iznimno je skupa. Najveći dio provedena je u sektoru proizvodnje električne energije, a od 2010. godine do danas upravo je taj segment odgovoran za čak 70 posto ukupnih troškova elektroenergetskog sustava. Visoki troškovi proizlaze i iz lošeg upravljanja planiranjem širenja električne mreže, obnovljivih izvora i vodika, kao i iz korištenja skupih metoda poput proizvodnje električne energije iz zelenog vodika.

Stručnjaci iz BCG-a naglašavaju da je moguće postići isplativiju energetsku tranziciju. Dugoročno, to bi moglo smanjiti određene troškove u elektroenergetskom sustavu (potencijalno za 25% do 2035.). Kako bi se to ostvarilo, nužna je bolja koordinacija elektrifikacije, obnovljivih izvora i infrastrukture, uz snažniji fokus na financijsku održivost. To uključuje prilagodbu investicijskih planova na temelju smanjene potražnje za električnom energijom, ubrzanu elektrifikaciju prometa i grijanja, naglasak na sigurnost opskrbe i fleksibilnost sustava te eliminaciju nepotrebnih troškova tehnologija poput konverzije vodika u električnu energiju. Također, potrebno je učinkovitije upravljanje energetskom transformacijom te uzimanje u obzir povoljnijih rješenja za rezerve.

Vodik će i dalje ostati skupa sirovina, a trenutni ambiciozni planovi za njegov razvoj u Njemačkoj trebali bi se ponovno razmotriti kako bi bili usklađeni s realnim ekonomskim okolnostima i stvarnom budućom potražnjom. Ključna strategija trebala bi uključivati maksimizaciju dostupnosti povoljnijih alternativa, poput uvoza, plavog vodika i korištenja prirodnih materijala za proizvodnju energije (primjerice biomase i drvne sječke), uz primjenu metoda izdvajanja i skladištenja ugljikovog dioksida.

U usporedbi s trenutnim planovima, koji imaju političku podršku, finansijski isplativija energetska tranzicija mogla bi donijeti uštede veće od 300 milijardi eura do 2035. godine. Osim toga, potencijalno bi smanjila troškove električne energije za domaćinstva i industriju, čime bi industrijski sektor mogao ostvariti uštede do 11 milijardi eura do 2035. godine.

Ipak, čak i uz povoljniju tranziciju, energetski zahtjevni sektori vjerojatno će i dalje trebati određene olakšice kako bi ostali konkurentni na globalnom tržištu. Potrebna je dodatna potpora za elektrifikaciju industrijske proizvodnje i javna podrška za širu primjenu vodika. Cijena prirodnog plina ostat će visoka, a daljnji rast troškova emisija CO2 dodatno će otežati poslovanje industrijskim proizvođačima, stvarajući potrebu za smanjenjem troškova skladištenja ugljičnog dioksida.

Drastično smanjenje postojećih ciljeva za razvoj energetske tranzicije moglo bi ugroziti gospodarski rast Njemačke, kao i sektore usmjerene na budućnost, budući da su ove tehnologije ključni pokretači investicija u industrijsku politiku. Snažno domaće tržište nužno je za međunarodnu konkurentnost njemačkih i evropskih proizvođača.

Njemačka treba novi energetski program koji će osigurati financijski održivu energetsku tranziciju, dok istovremeno potiče dekarbonizaciju i gospodarski rast. To zahtijeva prilagodbu skupih planova stvarnim tržišnim uvjetima, povećanje učinkovitosti u elektroenergetskom sistemu, smanjenje finansijskih rizika, ograničavanje velikih troškova u molekularnoj tranziciji te rješavanje izazova neučinkovite industrijske dekarbonizacije. Politička stabilnost, ubrzana elektrifikacija, širenje obnovljivih izvora i razvoj vodikove privrede ključni su za očuvanje snažnog domaćeg tržišta.