Balkan: Jesu li termoelektrane na ugalj 'izgurane' s tržišta?

Termoelektrana Ptolemaida 5 nalazi se na sjeveru Grčke. Otvorena je prije dvije godine. Vlasnik svih preostalih postrojenja te vrste je elektroprivreda Public Power Corp. (PPC), koju kontroliše vlada u Atini.

Po svemu sudeći, ni ova, najsavremenija elektrana na ugalj u Jugoistočnoj Evropi, nije konkurentna na tržištu električne energije, pritisnuta rastom troškova na ime emisija ugljen-dioksida i jeftinim snabdevanjem iz pogona na obnovljive izvore i prirodni gas.

Ptolemaida 5 je trebalo na jesen da počne s redovnim radom. Međutim, izgleda da je ostala u probnom režimu, budući da od PPC-ja nije bilo objave o bilo kakvoj promjeni. Ukoliko jeste tako, ovaj blok ne podliježe obavezama koje važe za elektrane angažovane u punom kapacitetu u nacionalnoj mreži i za koje je zadužen operator sistema prenosa IPTO (na grčkom Admie), odnosno ne učestvuje na veleprodajnom tržištu.

Ptolemaida 5 nikada nije dostigla pun kapacitet rada

Bez obzira na to, indikativno je što je stepen iskorištenosti Ptolemaide 5 tokom prva četiri mjeseca ove godine bio izuzetno nizak: između 11,9 i 31,3 posto, po IPTO-vim podacima. Prošle godine su nivoi bili slični – elektrana nikad nije dostigla punu snagu.

Učešće na veleprodajnom tržištu svih elektrana na ugalj u Grčkoj, a one konkretno upotrebljavaju lignit i u PPC-jevom su vlasništvu, od početka maja je neznatno ili na nuli, zbog sezonskog pada potražnje i prestanka potrebe za daljinskim grijanjem.

Očekuje se da će na ljeto povratiti svoju ulogu, radi stabilizovanja elektroenergetskog sistema i tržišta, kada visoke temperature podignu potrebu za korištenjem klimatizacionih uređaja i toplotnih pumpi. Termoelektrane na lignit sada u suštini u velikom dijelu godine čine rezervni kapacitet.

Kapacitetni mehanizam neophodan da elektrane na ugalj opstanu

Operateri gasnih elektrana su također pretrpjeli pad proizvodnje zbog povećanja količine električne energije iz obnovljivih izvora u sistemu. Po zvaničnim podacima, njihov učinak je 2021. bio 20,9 teravat-sati, a 2023. samo 14,6 teravat-sati.

Svi ovi konvencionalni proizvođači traže od vlade da uvede takozvani kapacitetni mehanizam koji bi im osigurao dugoročno preživljavanje. Takav sistem bi morao da bude predložen Evropskoj komisiji u narednih godinu dana i da bude usklađen sa strogim pravilima Evropske unije, prenosi Balkan Green Energy News.

Cilj je da Grčka održi grupu konvencionalnih elektrana radi energetske bezbjednosti, a da im ne plaća ogromne iznose za njihove usluge.

Studije međunarodnih tijela poput Evropske mreže operatora prenosnog sistema električne energije (ENTSO-E) pokazale su da bi gasne elektrane mnogo prije 2030. postale nekonkurentne bez takve podrške.

Ugalj u defanzivi širom Balkana

Termoelektrane na ugalj se i u drugim balkanskim zemljama bore za opstanak. Slovenački premijer Robert Golob upozorio je prošlog mjeseca da će Termoelektrana Šoštanj – TEŠ, jedino postrojenje na ugalj u zemlji – i rudnik iz kojeg se snabdijeva vjerovatno završiti s radom u naredne tri godine, a zatvaranje je zakazano za 2033. godinu.

Tako su i elektrane na ugalj u Bugarskoj prošle godine skoro prepolovile svoj učinak, jer se njihovi operateri muče u nadmetanju s jeftinijim vrstama električne energije na tržištu i zbog visokih troškova na ime dozvola za ispuštanje CO2 i strogih standarda u pogledu zagađivanja.

S druge strane, Turska, u kojoj nema sistema naplate emisija ugljen-dioksida, pretekla je od početka godine Nemačku i dospela na prvo mjesto po potrošnji struje iz uglja, pokazali su podaci nezavisnog klimatskog instituta Ember. Poljsku je sa drugog mjesta smenila 2023. godine.

Srbija se sprema da pusti u rad termoelektranu na ugalj Kostolac B3, nakon povelikog kašnjenja u završnoj fazi izgradnje. To će vjerovatno biti posljednja u Evropi, ne računajući Tursku, a i tamošnji projekti se klimaju.