Do 2045. godine Njemačka bi trebala postati klimatski neutralna - među ostalim i uz pomoć vodika. Uz vlastitu proizvodnju, vlada planira i uvoz iz inozemstva. No, ni jedno ni drugo nije baš tako jednostavno.
Usred Rurske oblasti se u krugu fabrike thyssenkrupp Steel u Duisburgu nalaze četiri velike visoke peći.
"One proizvode oko deset miliona tona čelika svake godine", kaže Matthias Weinberg, voditelj Centra za metalurgiju u toj firmi.
"Pritom nastaje i oko 20 miliona tona CO2 svake godine."
To se sada treba promijeniti. Do 2045. godine thyssenkrupp namjerava svoju proizvodnju čelika učiniti klimatski prihvatljivom. Na području fabrike u Duisburgu građevinski radovi su već počeli. Umjesto prljavog ugljena uskoro će se koristiti vodik. "Novim procesom ćemo svake godine uštedjeti oko 3,5 miliona tona ugljičnog dioksida", kaže Weinberg. To je jedan od najvećih projekata dekarbonizacije, odnosno smanjivanja ovisnosti o fosilnim gorivima, na svijetu.
"Vodik može igrati važnu ulogu u mnogim sektorima," kaže Tom Smolinka iz instituta Fraunhofer. Može se koristiti ne samo u industriji čelika ili kemijskoj industriji, već i u prometnom sektoru ili u elektranama.
Zato se i savezna vlada oslanja na vodik - i želi ga kao energent etablirati u Njemačkoj. No, to nije tako jednostavno. Do sada su u toku samo manji pilot projekti, što tehnologiju čini prilično skupom. Osim toga, potrebno je izgraditi kompletnu infrastrukturu.
Za to su nužna postrojenja za proizvodnju, tzv. elektrolizatori. A bit će potrebno i oko 10.000 kilometara cijevi za transport vodika. Također, potencijalni korisnici, poput tvornica čelika ili cementa, moraju prilagoditi svoja postrojenja. Sve to zahtijeva milijarde investicija.
Uprkos tome, savezna vlada u idućim godinama očekuje ogromnu potražnju koja će postajati sve veća. Potreba bi na kraju mogla biti tolika da se vodik više neće proizvoditi isključivo u Njemačkoj. Ministarstvo ekonomije stoga dugoročno planira uvoziti 50 do 70 posto iz inozemstva - na primjer, putem cjevovoda ili brodovima.
"Najbrže se može realizirati cjevovod do Danske i dalje do Norveške. Također razgovaramo s Velikom Britanijom i Irskom o izgradnji cjevovoda", kaže savezni ministar ekonomije Robert Habeck. Mogući su i uvozi iz Francuske, Španije i Portugala. "A korištenje postojećeg plinovoda do Alžira bio bi još jedan koridor za uvoz", dodao je ministar iz stranke Zeleni.
No većina planova za sada postoji samo na papiru, iako već postoje tzv. energetska i vodikova partnerstva s oko 40 zemalja diljem svijeta. Trenutno je najvažnije osigurati si potrebne količine vodika kada, kako se očekuje, u drugim zemljama počne proizvodnja u velikim razmjerima.
Savezna vlada do sada nije bila posebno konkretna. Još uvijek nije jasno odakle točno vodik treba doći i koliko će sve to koštati. Jedino što je sigurno: vlada već sada ulaže mnogo novca kako bi etablirala korištenje vodika u Njemačkoj, prenosi SEEbiz.
Oporbene stranke CDU i CSU kritički gledaju na te planove.
"Moramo bolje iskoristiti naše potencijale u Evropi," kaže Andreas Jung, stručnjak CDU/CSU-a za energetiku. On se prvenstveno boji međusobnog konkuriranja unutar Evropske unije i kaže: "Naš cilj bi bila zajednička evropska nabava." Naime, ako bi svaka zemlja u Evropi sama nabavljala vodik, cijena bi mogla znatno porasti.
Yvonne Ruf je također skeptična. "U Njemačkoj to nećemo moći realizirati u tom vremenskom okviru. I kod uvoza zaostajemo u izgradnji infrastrukture", kaže stručnjakinja za vodik iz konsultantske firme Roland Berger. Ciljevi za proizvodne kapacitete su previše optimistični, smatra ona.
U firmi thyssenkrupp u Duisburgu su znatno optimističniji. Prva postrojenja na vodik u proizvodnji čelika trebala bi biti u funkciji od 2027. godine. "Naravno da vjerujemo vladi da će osigurati opskrbu vodikom", kaže Weinberg. "Inače ne bismo gradili ovo novo postrojenje."
U naredne četiri godine BiH će dobiti elektrane na solar i vjetar snage i do 2.200 MW
Francuska se priprema da pusti u rad novi nuklearni reaktor
