Moskva je toliko puta prijetila „zavrtanjem slavine" Evropi, da najnoviju prijetnju skoro niko nije primijetio. Ovog puta Gazprom prijeti ukrajinskom Naftogazu da će obustaviti tranzit preko Ukrajine – tranzit koji, inače, teče bez obzira na rusku agresiju.
Ako bi se prijetnja obistinila, Gazprom bi ostao bez linije do posljednje velike evropske mušterije, Austrije. Tamošnji najvažniji uvoznik OMV šalje signale da je spreman i za taj scenario.
Tranzit preko Ukrajine teče po ugovoru koji ističe tek krajem 2024. godine. Pretpostavlja se da obje strane – ruska i ukrajinska – nisu željele da povrede taj ugovor, kao ni da ostave preostale evropske mušterije bez ruskog gasa.
Nakon obustave slanja gasa kroz Sjeverni tok – a onda idiverzije kojom je taj gasovod uništen – Gazprom tranzitom kroz Ukrajinu još zarađuje nešto para od evropskog tržišta.
Osim toga, radi i takozvani Turski tok kojim gas stiže na Balkan. No njegov kapacitet od 16 milijardi kubika godišnje daleko je manji i od Sjevernog toka i od stare sovjetske veze kroz Ukrajinu.
Ugovor o tranzitu predviđa da Gazprom od 2021. do 2024. preko Ukrajine i Slovačke pumpa do 40 milijardi kubika do austrijskog čvorišta Baumgarten. Odatle se decenijama gas raspoređivao ka Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj i Sloveniji.
Ali, od svih velikih dobavljača, sada je Gazpromu preostao jedino austrijski OMV.
Kako Ukrajinci pokušavaju da pokrenu niz procesa protiv Gazproma pred arbitražnim sudovima, šef ruskog giganta Aleksej Miler zaprijetio je početkom jula da će prekinuti svaku saradnju – dakle i tranzit.
Prema Milerovim riječima, Gazprom se pred evropskim arbitražnim sudovima ne može nadati fer procesima zbog zapadnih sankcija i „talasa rusofobije u Evropi". Zato sudove, nastanjene u Švajcarskoj i Švedskoj, naziva „nelegitimnim" i „besmislenim".
Ukrajinski Naftogaz naime želi pred arbitražom da postigne da mu Gazprom plaća za tranzit 40 milijardi kubika godišnje – kako i piše u ugovoru. I to bez obzira što Rusi od 2022. kroz Ukrajinu šalju tek nešto više od trećine pređašnje količine.
Rusi pak odbijaju da plate jer ukrajinska strana od maja 2022. ne prihvata isporuke preko mjerne stanice Sohranovka, već samo još preko mjerne stanice Sudža.
Argument Ukrajinaca je da put preko Sohranovke ide kroz okupiranu oblast Luganska, te da korišćenje stoga više nije moguće. Kijev je predložio da se u zamjenu povećaju isporuke preko Sudže, ali Gazprom kaže da je to tehnički nemoguće.
Teško je utvrditi ko je koliko u pravu, ali jedno upada u oči: Preko Sohranovke su Rusi ranije isporučivali svega trećinu gasa kroz Ukrajinu, ali su sada smanjili isporuke za skoro dvije trećine.
Ta zavrzlama se, dakle, neće rješavati pred arbitražom koju Rusi odbijaju. Ako Gazprom zato stvarno obustavi tranzit, posredno će biti pogođen i austrijski OMV.
Austrijski uvoznik kaže da je na to spreman. Još u februaru su saopštili da su prošle godine uvozili jedva 30 odsto predviđenog gasa od Rusa – za ostalo su se snašli kod drugih dobavljača.
U maju je pažnju austrijske javnosti privukla izjava bivšeg šefa OMV-a Gerharda Rojsa koji je na televiziji rekao da Ukrajinci poslije 2024. ionako više neće dopuštati ruski tranzit. Rojs se pozvao na svoje izvore u Kijevu.
To je ponukalo austrijsku ministarku energetike da već idućeg dana kaže kako se zemlja mora osloboditi zavisnosti od ruskog gasa. „Sjedenje skrštenih ruku je opasnost za našu zemlju", rekla je ministarka Leonore Geveser.
Tri sedmice kasnije je OMV donio konačnu odluku da ulaže u gasno polje Neptun Deep koje se nalazi u rumunskom dijelu Crnog mora. Tim projektom bi Rumunija mogla postati najveći proizvođač zemnog gasa u EU, a dio bi stizao i u Austriju od 2027. godine.
Dvije sedmice kasnije je OMV saopštio da je najmio dodatne kapacitete gasovoda u Njemačkoj i Italiji za transport do Austrije. Tim gasovodima može se dovoditi gas iz Norveške, kao i tečni gas koji stiže do terminala u Holandiji i Italiji.
„Ovi kapaciteti, zajedno sa alternativnim ne-ruskim gasnim izvorima OMV, srednjoročno obezbjeđuju naše obaveze prema klijentima“, saopštio je tada OMV.
No, to ne znači da će Austrijanci svojevoljno dići ruke od ruskog gasa. „Sve dok Gazprom isporučuje, mi ćemo nabavljati te količine od njih“, rekao je ovih dana direktor OMV Alfred Štern za Fajnenšel tajms.
To je bio jasan signal da OMV neće jednostrano raskidati ugovor sa Gazpromom koji teče do 2040. godine. Uostalom, gas nije na listi sankcija EU.
No, glavna poruka Šterna u tom intervjuu kao da je bila upućena i Rusiji i austrijskim mušterijama: ako Gazprom prekine isporuke, mi ćemo se snaći.
(Energetika.ba/DW)
