Šarović: Kažnjavanje učesnika protesta zbog goriva nije pametno

Građani su uticali da se cijena goriva smanji i tu lekciju nosioci vlasti trebaju da zapamte, kaže ministar Mirko Šarović.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Mirko Šarović posljednjih je dana ukazao kako cijene goriva mogu biti znatno niže, ali i napomenuo da entitetske vlade mogu utjecati na to koliko građani moraju izdvojiti za litru benzina ili dizela. Objasnio je kako je ovih dana cijena litre goriva nekih 45 eurocenti, pa kad se tome doda sve ono što država uzme, litra goriva po njemu ne bi trebala prelaziti 80 eurocenti. U međuvremenu su, nakon prosvjeda građana i blokada prometnica, vlade entiteta Federacija BiH i Republika Srpska snizile cijene goriva za 2,5 do pet eurocenti što je, kakva takva, pobjeda nezadovoljnih građana. No, ministar Šarović prozvan je u dijelu banjolučkih medija za organizaciju prosvjeda.

Posljednjih dana, kako su intenzivirani prosvjedi nezadovoljnih građana, pojedini mediji prozvali su Vas da stojite iza njihove organizacije. Stojite li, doista, iza poziva ljudi na ulice i blokade prometnica?

– Ništa blesavije od toga nisam čuo već dugo. Ne mogu da se načudim otkud nekome pomisao za tako nešto, izuzev ako nije zla namjera. Činjenica jeste da jesam komentarisao događanja, ali komentarisali su i drugi. Nisam trčao pred kamere nego su ljudi željeli da čuju moje mišljenje i moj stav. Nikome se ne dodvoravam i kažem svoj stav jasno, a iznosio sam ga zato što su neki drugi spominjali moje ime kako bih trebao koordinisati aktivnosti oko smanjenja cijena goriva. Nemam nikakve veze sa prevoznicima, ni sa izdavanjem međunarodnih dozvola, niti se bavim tim poslom i ta nadležnost nije u ovom ministarstvu, nego u Ministarstvu prometa i komunikacija. Sve je to jedna obična budalaština koja je izrečena iz ko zna kojih razloga.

Gorivo je u međuvremenu pojeftinilo i u Federaciji BiH, i u Republici Srpskoj no tek neznatno. Zar nije loša poruka da to pojeftinjenje bude za pet, odnosno 10 feninga (2,5 do pet eurocenti), ako se zna da je u posljednjih nekoliko mjeseci poskupjelo za pola konvertibilne marke?

– Ni posljednjih dana, ni danas nemam namjeru da se bavim procentima i da budem taj koji će da mjeri koliku cijenu treba da ima gorivo. Nije mi to zaista ni posao, jer to treba da rade drugi i da se procijeni kojim mjerama se može uticati da ne dođe do divljanja cijena goriva. Ali, mislim da je pošteno da kažem da nije samo povećanje akciza uticalo na enormno povećanje cijena goriva u posljednje vrijeme. Jeste uticalo s onih 15 + 3 feninga, a to nije malo, ali je značajno na rast povećanja cijena uticao nagli skok cijena nafte na svjetskoj berzi. Sve to nije alibi da vlasti ne pokušaju da nađu rješenje kako bi ublažili te udare. To se može uraditi na dva načina: jedno je da se utiče kod dobavljača, odnosno distributera goriva da oni svoju zaradu smanje, ali i da država smanji svoje poreze i svoje namete.

Kako konkretno to može učiniti država?

– Sa svakim povećanjem cijene goriva, pored drugih, najviše profitira budžet. Zašto? Zato što se povećava osnovica za oporezivanje. Kroz povećanje od 50-60 feninga unazad pola godine stvara se osnovica za obračun PDV-a, odnosno država kroz tih 17 posto ubire više nego što je ubirala ranije. I po tom država u odnosu na ubrane akcize, na ranije ubrani PDV, sada ima nekoliko feninga više po litru goriva, a koji se raspodjeljuje po omjerima entitetima i Distriktu Brčko. Korektno je da se kaže kako imamo povećan priliv zbog povećanja cijene nafte u PDV-u, pa ćemo gledati kako da na tih nekoliko feninga, na koje nismo računali kad se formirao budžet, da ih vratimo ili transferišemo. Ne mogu ga vratiti na naše račune za utrošeno gorivo, ali tih 50-60 miliona koje su zaradili mogu vanredno da usmjere, recimo, u poljoprivredni sektor.

Na kome je ta odluka?

– Odluka je isključivo na entitetima, odnosno na vladama Republike Srpske i Federacije BiH. Nakon ovog pritiska građana, potpuno je jasno, oni su reagovali i ja to pozdravljam. Ne ulazim u to je li to malo pojeftinjenja ili nije, ali mislim da je ovo plod pritiska javnosti.

Hoćete reći da su građani uspjeli i da je blokada prometnica imala smisla?

– Javnost je sada po prvi put bila toliko snažna, koliko god nam se nije sviđalo što čekamo u nekim kolonama, koliko god bili neki revoltirani što se to radi, dakle javnost je uticala da vlasti u ovoj zemlji reaguju. Mislim da je ovo jedna naučena lekcija. Ništa neće biti svejedno u narednim sedmicama i mjesecima, a to trebamo svi mi nosioci vlasti da zapamtimo.

To je imalo svoju cijenu. Svjedoci smo da je policija ispisivala kazne. Ako jeste zakonski utemeljeno ispisivati kazne, jer netko nije unaprijed najavio prosvjed i prijavio se kao organizator, je li ljudski korektno naplaćivati tim ljudima kazne? Ljudi su izašli na ulice da ukažu na nepravdu, na previsoke cijene goriva koje opterećuju njihove kućne budžete, ali će ih sada dočekati kazne na kućnim adresama. Je li moglo drugačije?

– Prije bih upotrebio izraz da li je pametno. Mislim da nije pametno za svakog nosioca vlasti. A da li neki pritisak javnosti i neki otpor u skladu sa zakonom ili nije, to je uvijek diskutabilno. Nema savršeno čistih protesta koje bi mogli da ukalupite i kažete da ste obezbijedili dozvolu ili da imate saglasnost… Radi se o protestu građana i ako vlast želi da u tome traži propuste u organizaciji ili da su u organizaciji protesta učinili određene prekršaje, vjerovatno će uvijek moći da ih nađe. Mislim da je loše i nije mudro da vlast ide tim putem. Ako hoćete da budem u potpunosti iskren, mislim da takvo postupanje vlasti savršeno odgovara opoziciji. Zato nije pametno vlasti da ide tim putem. Pametnije je da ide dalje i pokuša, koliko god je moguće i u skladu sa zakonom, da kontroliše tržište cijena naftnih derivata i izlazi u susret građanima, a ne da se roguši i da gledamo smrknuta lica političara koji pokazuju ogromno nezadovoljstvo, a trebali bi da rade za građane.

Jedna od mogućnosti za omekšavanje cijena goriva, a išlo bi u korist spomenutih građana, jeste posezanje u naftne rezerve. Što je s naftnim rezervama u Bosni i Hercegovini?

– Obavezne naftne rezerve proizlaze iz obaveza iz ugovora o energetskoj zajednici, čiji je član i Bosna i Hercegovina. S druge strane to je i velika korist za zemlje koje su uspostavile taj sistem. On znači da svaka zemlja formira instituciju koja će da upravlja obaveznim rezervama za vanredne situacije. Nisu vanredne situacije samo ratovi, nego su to nesreće, nepogode, depresije i poremećaji na tržištu energenata, dakle nemogućnost snabdijevanja određene zemlje energentima. Kad se desi takva situacija, onda se iz rezervi interveniše da sistem, odnosno društvo i država mogu da funkcionišu. To Bosna i Hercegovina nema. Nisam optimista, ali mislim da će mnogo vode proteći dok se unutar BiH ne dogovorimo. Institucija koja bi se formirala imala bi i ekonomski značaj. Ona bi bila jedna važna institucija sa važnim resursom, no nema dogovora entiteta kako da se ona formira, gdje da se formira. Da ne upirem prstom, ali šteta je što toga nema.

Ni kod raspodjele sredstava prikupljenih kroz akcize ne postoji politički dogovor, konkretno među ministrima iz stranaka čiji čelnici jako dobro surađuju – konkretno, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice BiH. Gdje je, zapravo, novac od akciza?

– Bilo je špekulacija po tom pitanju, no čuli ste odgovore ministra finansija i trezora BiH [Vjekoslava Bevande] da su ta sredstva na posebnom računu i da čekaju dogovor dva entiteta o procentima raspodjele tih sredstava. Ona se ne koriste i praktično su blokirana. Bolje bi bilo da su sada već u funkciji, s obzirom da vrijeme teče i ne mogu da se stave na raspolaganje.

Zar svima ne bi bolje i korisnije bilo da se ta sredstva usmjere u izgradnju cestovne infrastrukture da se može lakše putovati, da ima manje smrtnih slučajeva zbog loših uvjeta i gužve na cestama? Možete li ukazati Vašim kolegama da je vrijeme za dogovor?

– Ako smo vodili toliku borbu i sučeljavali mišljenja, sukobljavali se i dijelili po pitanju akciza, najbolji lijek da se to prevaziđe jeste da se tim novcem grade putevi. Nije popularno povećavati poreze koji će pasti na teret građana, ali ako građani vide da se gradi onda će neki i reći kako jeste povećano, ali imamo puteve i to je odlično. Sad nam to nedostaje. Pod tenzijom smo i stresom zbog tog zakona o akcizama, jer u suštini građani ne vide da se nešto desilo. Trebalo bi da se desi i bilo bi važno, jer je razvoj infrastrukture za BiH najznačajniji i prvi korak ka napretku i razvoju.

Energetika.ba / Al Jazeera